TEKST

Vječni Dan Republike

Zasjedanje AVNOJ-a neupitno je promijenilo tok povijesti na ovim prostorima. Odluke poput priključenja brojnih teritorija modernoj Hrvatskoj, ukidanja monarhije, uvođenja republike te federalizma uzimaju se zdravo za gotovo iako su do tog trenutka stoljećima bila čista fikcija. Bilo je potrebno dosta vizionarstva i idealizma da se takve odluke usvoje, potom vješte diplomacije da se one međunarodno prihvate i na kraju puno hrabrosti i krvi mnoštva partizana i partizanki da se te odluke sprovedu u djelo

Uoči obljetnice Drugog zasjedanja AVNOJ-a, u Jajcu je 25. studenog započelo obilježavanje praznika poznatijeg pod nazivom Dan Republike. Organizator obljetnice je javna ustanova Muzej II zasjedanja AVNOJ-a odnosno općina Jajce. Među više stotina okupljenih antifašista s područja cijele Jugoslavije, najstariji je bio 97-ogodišnji Ibrahim Rustempašić iz Bugojna koji se sa 17 nepunih godina uključio u Narodnooslobodilačku borbu. Održavanje Dana Republike obnovljeno je 2008. godine i tradicionalno traje tri dana. Osim ceremonijalnog dijela u kojem je 50 delegacija iz svih republika položilo vijenac, a zborovi otpjevali razne himne, program je sadržavao i brojne popratne događaje poput okruglog stola, promocije knjige i kulturno-zabavnog programa.

Obljetnica II. zasjedanja AVNOJ-a (29. studeni 1943.) često je u domaćim mainstream medijima podrugljivo opisana kao “fešta komunista i jugonostalgičara”, a uoči ovogodišnje proslave gradovi Banja Luka i Mrkonjić Grad zabranili su obljetnicu ZAVNOBiH-a. Sve to pokazuje u kakvom ideološkom kontekstu se dočekuje rođendan Jugoslavije tridesetak godina nakon njenog raspada te koliko straha među političkim elitama ona i dalje izaziva. Bez obzira s koje ideološke pozicije promatrali ovaj događaj, II. zasjedanje AVNOJ-a neupitno je promijenilo tok povijesti na ovim prostorima. Odluke poput priključenja brojnih teritorija (Istra, dalmatinski otoci…) modernoj Hrvatskoj, ukidanja monarhije i uvođenja republike te federalizma uzimaju se zdravo za gotovo iako su do tog trenutka stoljećima bila čista fikcija. Bilo je potrebno dosta vizionarstva i idealizma da se takve odluke usvoje, potom vješte diplomacije da se one međunarodno prihvate i na kraju puno hrabrosti i krvi mnoštva partizana i partizanki da se te odluke sprovedu u djelo. Primjerice, početkom te godine nacistička Njemačka sa ustaškim i četničkim suradnicima umalo je uništila partizanski pokret u dvije neprijateljske ofanzive (bitka na Neretvi i Sutjesci). Trebalo je proći još nekoliko mjeseci do Teheranske konferencije u studenom 1943. da saveznici odluče uskratiti podršku rojalističkoj vladi i Draži Mihajloviću te priznati partizane kao saveznike. Sve do tada, partizani su se samostalno borili protiv više neprijateljskih divizija nego Amerikanci i Britanci u Italiji, a kontrolirali su područje od oko 130 tisuća četvornih kilometara na kojem je živjelo oko pet milijuna ljudi.

Na zasjedanju u Jajcu, AVNOJ je proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim narodnim predstavništvom Jugoslaviji i bio je to najznačajniji korak u stvaranju nove države. Edvard Kocbek, slovenski delegat, inače član kršćanskih socijalista, u svom dnevniku “Put u Jajce” prenio je dio svog govora na zasjedanju i opisao svoj doživljaj tog povijesnog trenutka:

– Uspjeh je u tome što je naš otpor prerastao u najveću protufašističku snagu usred okupirane Europe, a veličina je u tome što mi jugoslavenski narodi možemo već u toku krvavog otpora odlučivati o prvim oblicima svoje političke sudbine. (…) Kao Slovenac, izjavljujem da pod novim ljudskim udruživanjem ne mislim samo na činjenicu da je Osvobodilna fornta udružila osamnaest političkih i idejnih skupina, već na činjenicu da su se u oružanom otporu protiv smrtnog neprijatelja okupili najhrabriji i najpožrtvovaniji Slovenci, pripadnici raznih slojeva, nosioci raznih iskustava i uvjerenja… Jedinstvenu sliku u malom pružala je posebice naša delegacija kada je krenula na put da se sastane s vama, dragi drugovi. Predstavljala je itekako šaroliko društvo: jedan za drugim išli smo vojnik i civil, aktivist i partizan, za radnikom je išao seljak, za slikarom liječnik, za pjesnikom svećenik. S nam je putovao cijeli narod, cijela njegova povijest, sva iskustva, svi njegovi sveti ciljevi, s nama je putovao narodni genij.

Osim toga, donijete su i sljedeće odluke: NKOJ je proglašen saveznom vladom, izbjegličkoj vladi u Londonu su oduzeta prava, a Kralju Petrom II zabranjen je povratak u domovinu, nova Jugoslavija bit će izgrađena kao federacija ravnopravnih naroda, uvedena je tituala maršala i dodijeljena Josipu Brozu Titu, potvrđena je odluka o priključenju slovenskog primorja Sloveniji i osnovana je Komisija za utvrđivanje ratnih zločina.

Nikola Kožul

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.