AKCIJA

Štrajk radnika Zagrebačke tvornice papira 1935.

Zagrebačka tvornica papira ima dugu tradiciju štrajkova još od početka 20. stoljeća. Njezini radnici bili su aktivni u sindikatima na koje je KPJ tijekom djelovanja u ilegali imala jak utjecaj tijekom 1920-ih i 1930-ih godina.

Posebnog je odjeka imao veliki, dvomjesečni štrajk radnika Zagrebačke tvornice papira i Jugobatesa, tvornice papirnatih vrećica. Štrajk je trajao od 15. srpnja do 24. rujna 1935. i bio je jedan od najdužih radničkih štrajkova u Zagrebu, kako spominje Ante Dobrila Pepo, jedan od organizatora ustanka u Podravini 1941., koji je za vrijeme štrajka kao kurir raznosio letke i proglase. Taj je štrajk organizirao Savez metalskih radnika iz sklopa URSSJ-a u kojem su vodeću ulogu već tada imali komunisti. Radnici su posredstvom organizacije zatražili kolektivni ugovor kako bi se zaštitili. Neposredan povod štrajku bio je ponovni premještaj grupe radnica na slabije plaćena mjesta gdje se u akordu moglo zaraditi samo 1,86 dinara na sat. Na njihovo negodovanje dan im je otkaz, što je deprimiralo sve radnike koji su se već češće puta žalili da je postupak prema njima osoran, uvredljiv i često prijeteći. Prisiljeni nuždom radnici su podnijeli svoje zahtjeve, 11. srpnja, u kojima zahtijevaju da minimalna satnica ne bude manja od 3,50 dinara i da se točno utvrde ostali radni odnosi prema Zakonu o radnjama. Međutim, uprava je tvornice odmah zatražila odgodu pregovora, što su radnici shvatili kao namjerno zatezanje i pripremu da se eventualni štrajk radnika učini bezefektnim, te su i stupili u štrajk. Štrajk je bio potpun i ubrzo je dobio politički karakter, jer u njemu nije sudjelovalo samo 197 radnika i radnica Zagrebačke tvornice papira i 88 radnika Tvornice Bates, već i radništvo nekih ostalih tvornica, a štrajk je podržala većina zagrebačkih radnika.

Štrajkašima Zagrebačke tvornice papira 1935. godine štrajkom od 26. kolovoza do 9. rujna uspjelo je izborili kolektivni ugovor u organizaciji Saveza građevinskih radnika iz sklopa URSSJ-a i za radnike Tvornice asfalta A. Resa. U Radničkim novinama, 30. kolovoza 1935, nalazimo uzroke štrajka 65 radnika Tvornice asfalta Antuna Resa koji je započeo 26. kolovoza 1935. Štrajk je započeo u tvornici u kojoj su uslijed prenapornog rada radnici gubili svijest, štrajkašima u tvornici pridružili su se i ostali radnici zaposleni na betoniranju i asfaltiranju ulica te se tako našlo u štrajku oko 200 radnika. Radništvo je zatražilo povišicu zarada za 30%, a štrajk je vodio URSSJ. U Tvornici Res je bilo samo 40 do 60 stalnih radnika, a poslove na terenu obavljali su sezonski radnici koji često nisu bili prijavljeni ni socijalnom osiguranju, pa prema tome i posve nezaštićeni u slučaju nesreće na poslu ili bolesti. Radno vrijeme bilo je neograničeno i radilo se do potpune fizičke iscrpljenosti. Kolektivnim ugovorom ustanovljene su minimalne satnice od 3,75 dinara, pravo slobodnog organiziranja u sindikatima, dodjela jednog radnog odijela godišnje a noćni rad na zagrebačkim ulicama plaćao se 25% više.

Izvor: Kartografija otpora

MAZ