TEKST
Vodič kroz apokalipsu za užurbanog radnika
Ciljana publika ovog članka je obrazovan, ali prezaposleni radnik koji ponekad pročita poneki članak o globalnom zatopljenju, i zaključi kako je sve pod kontrolom jer bi u suprotnom već posvuda zvonilo na uzbunu – zar ne?
Uvodna riječ prevoditelja
Za članak koji ćeš (nadam se) uskoro pročitati sam prvi put saznao nedugo nakon što je objavljen prošle godine. Moj bliski prijatelj je neko vrijeme bio prilično deprimiran, i rekao mi je da je to zbog spoznaja koje mu je ovaj članak donio. Kako nije bio ni prvi ni zadnji put da je neki moj prijatelj malo dramatičan zbog nekakvog Weltschmerza, bio sam sklon otpisati to kao jednu od tih dvodnevnih epizoda (koga briga).
Međutim, potrajalo je, i činilo se ozbiljnijim nego inače. Kako mi prijatelj o kojem govorim obično šalje zanimljive tekstove na čitanje, i ne smara s glupostima, kad mi je poslao link na ovaj, nije mi dugo trebalo da i ja pročitam.
Od tada više ništa nije isto.
Ovaj članak, prema mojem mišljenju, jedan je od najvažnijih tekstova koje ćeš ikad pročitati.
Drugarski, Jan
* naputak uredništva *
Prijevod ovog teksta bit će objavljen u sveukupno četiri teksta, u kojima smo izdvojili dijelove koje smatramo najprikladnijima formatu MAZ portala. Na kraju svakog teksta bit će priložen cijeli tekst u PDF formatu koji se može preuzeti, kao i poveznica na izvorni tekst na engleskom. Autor ovog uistinu iscrpnog teksta naziva se pseudonimom Sam Hall. Sve zainteresirane za dublje istraživanje, proučavanje dijagrama, praćenje poveznica i ulazak u ovu zečju rupu pozivamo da pročitaju tekst u cijelosti.
Izvorni članak pronađi OVDJE. Dostupna je i audio verzija članka OVDJE, kojeg je pročitao sada pokojni Michael Dowd.
Cijeli Janov prijevod preuzmi na sljedećoj poveznici:
***
Vodič kroz apokalipsu za užurbanog radnika
Klimatske će promjene uzrokovati propast poljoprivrede, i posljedičnu propast iznimno krhke moderne civilizacije – vjerojatno u idućih 10 do 15 godina. Ukupan broj ljudi će do 2050. godine vjerojatno biti manji od 2 milijarde. Ljudi će, zajedno s većinom drugih životinja, izumrijeti prije kraja ovog stoljeća. Ovi događaji su zacrtani i ne mogu se izbjeći. Sve u ovom članku je potkrijepa ovih zaključaka.
Ciljana publika ovog članka je obrazovan, ali prezaposleni radnik koji ponekad pročita poneki članak o globalnom zatopljenju, i zaključi kako je sve pod kontrolom jer bi u suprotnom već posvuda zvonilo na uzbunu – zar ne?
To sam otprilike bio ja do prije nekoliko godina, kad mi je razdoblje nezaposlenosti pružilo priliku da se zadubim u znanost, i počnem sam donositi neke zaključke.
Ni od koga ne očekujem da ovaj članak pročita od početka do kraja. Nadam se da ti može biti koristan kao pomoć u odgovaranju na neka kritična pitanja s kojima se suočavamo prilikom donošenja velikih životnih odluka, i u pripremi za budućnost. Organiziran je kao priručnik kako bi ti bilo lakše pronaći relevantni odlomak kad se suočiš s nekom konkretnom situacijom, i trebaju ti specifične informacije.
„Najrevolucionarnija stvar koju netko može napraviti, je glasno izreći što se događa“ – Rosa Luxemburg
Čimbenici zagrijavanja
Postoje 3 značajna staklenička plina koja zagrijavaju naš planet, i nekoliko prirodnih ciklusa koji mogu pojačati odnosno ublažiti temperaturne oscilacije. Tri glavna staklenička plina, po redoslijedu značaja, su CO2 (ugljikov dioksid), CH4 (metan), i N2O (dušikov oksid). Vrijednosti mjerenja CO2 iz opservatorija Mona Loa na Havajima koja se ažuriraju svakog mjeseca možeš pronaći ovdje. Zack Labe je znanstvenik s Princetona koji se bavi klimom, i redovito objavljuje izvrsne ažurirane grafike na Twitteru, Mastodonu, i na svojoj osobnoj stranici. Toplo preporučujem da zapratiš Zacka i iskoristiš izvanredne grafičke prikaze koje izrađuje.
Prilikom emisije novog CO2, otprilike 55% se apsorbira u oceane (uzrokujući zakiseljavanje oceana), ili u biljke/zemlju. Mjerenja atmosferske razine CO2 prikazuju samo preostalih 45% koji odlaze u atmosferu. Ciklus ugljika predstavlja redoviti ciklički protok CO2, iz atmosfere u zelmju/oceane, i natrag u atmosferu, tako da pojedinačne molekule CO2 nisu samo zauvijek fiksirane u atmosferi. Ali ciklus ugljika ne uklanja CO2, samo uzrokuje njegovo kruženje, tako da koncentracija atmosferskog CO2 ostaje povišena dugo vremena, u redu veličine od 300 do 1000 godina. Stoga za praktične potrebe antropogeni CO2 možemo smatrati vječnim. (Pročitaj više)
Emisije CO2 su postale globalno značajne s industrijskom revolucijom (za čiji se početak često uzima 1750. godina), ali zapanjujuće je kad shvatiš koliko su te rane godine povećanih emisija zapravo trivijalne. Sljedeći graf dijeli ukupne, kumulativne emisije CO2 iz fosilnih goriva na vremenske kvartale. Možemo vidjeti kako je 50% svih emisija CO2 iz fosilnih goriva emitirano samo u zadnjih 28 godina. A 75% u zadnjih 50 godina. Ovo je stvarna posljedica gospodarstva zasnovanog na eksponencijalnom rastu.
Ja sam milenijalac, i skoro 2/3 svih, kumulativnih emisija CO2 koje su ljudi ispustili trošeći fosilna goriva je nastalo za vrijeme mojeg života.
Emisije CO2 posljedica su i drugih aktivnosti osim paljenja fosilnih goriva – u prvom redu sječe šuma, i poljoprivrede (tu je i proizvodnja cementa, ali ona se često svrstava u potrošnju fosilnih goriva). Među ovim čimbenicima, fosilna su goriva od otprilike 1960. uvjerljivo najveći izvor emisija CO2. Graf koji možeš vidjeti ispod je preuzet od Carbon Briefa; na njihovoj je stranici interaktivan, možeš prelaziti mišem po linijama i vidjeti vrijednosti za svaku godinu.
Godišnja globalna stopa emisija iz fosilnih goriva i dalje raste, što znači da svake godine ispuštamo više CO2 nego godinu prije te (sa znakovitom iznimkom 2020. zbog inicijalnog odgovoru na pandemiju covida). Možeš vidjeti i kako je siva linija koja predstavlja emisije iz fosilnih goriva postavila rekord u 2022, ali crna koja predstavlja ukupne emisije nije – što je posljedica smanjenih emisija od sječe šuma (deforestacije), ali ja sam osobno oprezan oko zaključka kako su se emisije uravnotežile.
Procjenjuje se kako su od 1850. Do 2020. ljudi u atmosferu kumulativno ispustili 2.42 trilijuna tona CO2, što znači je da 45% od toga 1.09 trilijuna tona CO2 koje smo dodali u atmosferu gdje sad vrše efekt staklenika. Ovdje autor daje jedno dodatno objašnjenje:
Možda naiđeš na druge članke koji navode značajno nižu brojku od 455 milijardi tona. Nesporazum proizlazi iz razlike u izrazima „ugljik“ i „ugljikov dioksid“ – jer ugljikov dioksid u molekuli uz atom ugljika sadrži i dva atoma kisika koji povećavaju masu. Neki se znanstvenici fokusiraju samo na atom ugljika. Faktor konverzije iz ugljika u ugljikov dioksid je 3.67. Drugi izvor pomutnje je razlika u tome odnosi li se količina emisija samo na potrošnju fosilnih goriva ili uključuje i deforestaciju.
Potrebno je vrijeme kako bi CO2 uzrokovao zagrijavanje. Hansen piše kako je potrebno 100 godina za postizanje 75% zacrtanog zagrijavanja, a da se zadnjih 25% postiže mnogo sporije jer se trebaju odviti spori mehanizmi povratne sprege (vidi odjeljak 6. paragraf 3. ovog rada). To znači da postoji vremenski poček između rasta CO2, i opaženog zagrijavanja, slična kao kad te deka kojom se pokriješ ne zagrije odmah. To znači da je zatopljenje koje bilježimo danas posljedica emisija CO2 otprije nekoliko desetljeća, a dodatni CO2 koji ispuštamo danas neće pokazati svoj učinak još nekoliko desetljeća.
Naše godišnje globalne emisije CO2 za 2022. bile su 40.5 milijardi tona, a 45% od toga su dodatne 18.2 milijarde tona pristigle u atmosferu prošle godine. To je povećanje ukupnog atmosferskog CO2 od 1.7%. Ako pretpostavimo da će u budućnosti brzina emisija ostati ista kao 2022, ukupni CO2 u atmosferi će porasti za 10% u 6 godina, 15% u 9 godina, 20% u 12 godina, i za 25% u 15 godina.
Fantazija o neto nuli (net zero, vidi odjeljak 4) se temelji ne samo na smanjenim emisijama, nego na, zapravo, negativnim emisijama koje uklanjaju već postojeći CO2 u atmosferi.
IPCC, engl. Intergovernmental Panel on Climate Change – međuvladin panel o klimatskim promjenama
Koncept negativnih emisija prvi je put spomenut u IPCC-ovom AR5 izvještaju iz 2014. i čini temelj ideje o neto – nuli. Neto nula zapravo znači da možemo nastaviti ispuštati CO2 iz fosilnih goriva, jer ćemo ga nekad kasnije počistiti iz atmosfere tehnologijom koja trenutno ne postoji u značajnijoj mjeri, dok paralelno postupno prelazimo na globalnu ekonomiju koja nije zasnovana na fosilnim gorivima. Neto nula je omogućila tvrdnje o izvedivosti ciljeva pariškog sporazuma iz 2015. o održavanju zagrijavanja ispod 2°C do 2100. Na temelju projekcija budućih kapaciteta uklanjanja CO2 iz atmosfere se donosi „proračun“ emisija stakleničkih plinova koji se smije ispustiti, koji se onda dijeli među državama.