TEKST
Fašizam bez imena: kako su radikalne ideje postale dio svakodnevnice?
Fašizam nije samo povijesna pojava nego ideologija koja se zbog društvenih okolnosti opet pojavljuje i zato je antifašizam i danas relevantan i ne smije ostati u povijesti.
Fašizam se često tretira kao završena prošlost i nešto što je daleko iza nas. Međutim, u posljednje se vrijeme vratio, s pogubnim učinkom na društvo. Za početak, definirajmo što je fašizam. Najjednostavnije ga je objasniti kao ekstremno desničarski, autoritarni i nacionalistički politički režim. Uključuje otvorenu mržnju prema drugim narodima ili manjinama kao smetnji u „čistoj državi“. Ne zvuči li vam ovo poznato? Zar to ne gledamo posljednjih godinu dana među političarima, u uzavreloj atmosferi u društvu i incidentima koji su se događali? I sve pod krinkom domoljublja. Nagledali smo se pokušaja Vlade i desno orijentiranih političara uz potporu pojedinaca iz crkvenih redova da obrane i opravdaju zgražajuće scene kojima smo svjedočili. Ne smijemo im dozvoliti da kršenjem Ustava i nasilnim manipulativnim metodama unište ono na čemu se temelji naša država i naše antifašističko nasljeđe.
Antifašizam nije nastao kao neka zasebna ideja već kao odgovor na sustav koji se temeljio na dehumanizaciji, nasilju i mržnji. Nastao je u okolnostima Drugog svjetskog rata kao otpor prema NDH utemeljenoj 1941. godine, državi koja je izravno bila povezana s nacističkim i fašističkim režimima i koja je djelovala kao kvislinški režim nacističke Njemačke i fašističke Italije. Vodila se rasnim zakonima i sustavnim progonom Srba, Židova, Roma i svih koji su se protivili njenu teroru. U tom kontekstu javlja se i odgovor, tj. antifašistički pokret. Razvio se tijekom Narodnooslobodilačke borbe, a mnogi antifašisti i ranije su sudjelovali u partizanskom pokretu. U 1943. godini osniva se i ZAVNOH, koji pokazuje i politički kontekst antifašizma i predstavlja namjeru stvaranja ravnopravnog i pravednog društvenog poretka.
Borba protiv unutarnje represije i vanjske okupacije relevantne su i danas kada se brutalni zločini relativiziraju i ideologije koje su promicale čistu mržnju normaliziraju. Suvremeni povratak fašizma ne pojavljuje se izravno pod tim imenom nego se izjednačava s domoljubljem i tradicijom i pod tom se maskom normaliziraju ispadi prema pripadnicima drugih naroda, prema neistomišljenicima, izvikivanje ustaških pozdrava i društveno neprihvatljive ideje. To je odraz društvene nesigurnosti, ali zašto se javlja u nekoliko posljednjih godina? I zašto u javnosti čujemo izjave poput premijerove: „teze o ustaštvu su potpuno promašene“? Radi se o spoju društvenih i političkih procesa koji su isplivali na površinu. Prvo, nestaje živo sjećanje na zločine u fašizmu i otvara se mjesto pogrešnoj interpretaciji tog razdoblja. Ljudi gube izravno sjećanje na NDH i ono što se događalo pa se otvara prostor za pogrešne interpretacije povijesti. Također, nakon tranzicijskog razdoblja mnogi ekonomski, demografski i ostali problemi u državi nisu riješeni i u takvim okolnostima raste potreba u društvu za jednostavnim rješenjem koji često podrazumijeva grupe koje nude osjećaj zajedništva i prividne kontrole. Tome doprinosi što se sve institucije nisu izjasnile o značenju svih simbola i poruka iz prošlosti i to samo daje povoda pojedincima da stvore lažnu sliku „zajedništva“ i „domoljublja“ kako bi okrenuli narod jedne protiv drugih, stvorili podjelu i skrenuli pažnju sa stvarnih problema koji ostaju neriješeni. Dapače, stvaraju nove probleme: ljudi se osjećaju nesigurno, opravdava se nasilje i zanemaruju se događaji poput napada na pripadnike srpske nacionalnosti u Splitu prošle godine. I ako ste pomislili da ovo nije fašistički postupak, vratite se na početak i prisjetite se kako smo ga definirali. Konstantno opravdavanje i ograđivanje od samog naziva „fašisti“ postalo je toliko često da je u jednu ruku smiješno koliko se narodu pokušavaju zatvoriti oči iako su informacije svima dostupne.
Danas se mi koji se borimo protiv toga nazivamo „luđacima“ koji izmišljaju nekakav fašizam. Ali, ne, ne izmišljamo! I zašto je postalo loše zagovarati antifašizam? Nužan je za održavanje pravednosti u društvu i društvene kohezije. Ako antifašizam u društvu oslabi, nestaje mogućnost kritičkog razmišljanja, a simboli prošlosti postaju alati za manipulaciju narodom. Povijesni se revizionizam sve češće javlja, a predstavlja ga se kao slobodu u tumačenju povijesti. To je prijetnja svim budućim generacijama kojima će se iskriviti slika o tome koliko je fašizam ideologija mržnje. Želimo li stvarno da nam djeca odrastaju u nesigurnoj državi u kojoj se zbog svoje nacionalnosti, religije ili nekog drugog segmenta identiteta trebaju bojati izaći na ulicu? Nemojmo dozvoliti iskrivljenje kolektivnog pamćenja jer stvaramo neprihvatljiv društveni okvir u kojem se normaliziraju pogrešne ideologije. Antifašizam je danas ključan kako bi se postavile granice, i moralne i društvene. Omogućuje nam prepoznati i spriječiti nasilje i netoleranciju te izgraditi društvo bez isključivanja drugih skupina. Oslanja se na međusobno poštovanje i toleranciju. Stoga je antifašizam temelj sigurnog i pravednog društva koje bi nam svima trebalo biti u interesu u budućnosti.
Relativizacija je fašizma opasna pojava i nije samo bezazleno pretjerivanje. Pokazuje koliko je društvo palo u krizu i kako frustracije mogu djelovati i kroz politiku te se manifestirati u ponašanjima u javnosti. Antifašizam nije pitanje drugačijeg mišljenja ni političkog opredjeljenja. Radi se o namjeri društva da sačuva osnovna ljudska prava i povijesnu istinu, a to je da osudi fašizam i prestane predstavljati antifašiste kao „mrzitelje“ domoljublja. Baš suprotno! Oni su pravi domoljubi, oni su ti koji se trude očuvati moral i mir u našoj državi. Antifašizam je „štit“ za našu budućnost! Jamči nam slobodu i sigurnost. Želimo li ne ponoviti prošlost na kojoj smo se opekli, trebamo vratiti svijest ljudima da je antifašizam ključ do budućnosti bez društvene katastrofe.
Leonora Karabatić
Tekst je realiziran u sklopu projekta Inicijative mladih za ljudska prava i Mreže antifašistkinja Zagreba “(Anti)fašizam jučer, a danas?”