TEKST

Brazil – posljednja linija obrane

Sredinom oktobra najpoznatiji brazilski metalski radnik, sindikalac i sadašnji predsjednik, okupio je stotine tisuća svojih pristaša u São Paulu. „Manji“ marševi i skupovi održavani su po cijelom Brazilu, uključujući i onaj na prigodno nazvanoj „Lulacabani“, a usput je pokrenuto i nekoliko viralnih trendova. I dok je dio skupova bio izravno vezan za Lulinu predsjedničku kampanju, dio je organiziran u obranu brazilske demokracije, kako od prijetnje unutarnje diktature tako i od vanjskog podčinjavanja.

U drugom krugu predsjedničkih koji se održavaju ove nedjelje, 25. oktobra, predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva suočiti će se s Fláviom Nantesom Bolsonarom, sinom bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara. Flávio je prvi krug dobio s dvopostotnom prednošću (Flávio 47.03 %, Lula 45,16 %), a ankete mu daju i neznatnu prednost u ovom drugom, odlučujućem krugu. Čak i u slučaju pobjede Lula će se suočiti s Kongresom koji se već opisuje kao najdesniji u brazilskoj povijesti.

Zašto se omiljeni brazilski predsjednik koji je iz siromaštva i doslovne gladi podignuo milijune ljudi danas prisiljen boriti protiv sina poznatijeg oca, ni po čemu značajnog, Flávia Bolsonara? Koje unutarnje, a koje vanjske konvergencije su utjecale na nešto što se još 2010. činilo potpuno nezamislivim? 

Rezultat prvog kruga svjedoči ne samo o nezadovoljstvu Lulinim prethodnim, trećim mandatom, već i dramatičnoj promjeni unutarnjeg i vanjskog okoliša, pa onda i mogućeg političkog horizonta. Te promjene nisu vidljive samo u usporedbi s militantnim osamdesetima, kada je Lulina Radnička partija (Partido dos Trabalhadores, PT) osnovana kako bi se borila za prava radnika ali i za demokraciju, odnosno protiv vojne diktature, nego i u odnosu na prvu dekadu 2000-ih, kada je Lula, u svoja prva dva predsjednička mandata stekao neformalnu titulu najuspješnijeg brazilskog predsjednika. Lula i PT svojim su socijalnim programima, poput Bolsa Familia, milijune izvukli iz siromaštva, proširili pristup obrazovanju i zdravstvu, te dramatično smanjili nejednakost, koja je kao posljedica višestoljetnog kolonijalizma i dugotrajne vojne diktature bila među najvišima na svijetu. Lula je postao prepoznatljiva figura i zbog klimatske politike i vanjsko-političkog djelovanja, a svoj je drugi predsjednički mandat završio s podrškom od oko 80 %.

U tom, prvom desetljeću 2000-ih činilo se da je zemljama Južne Amerike ostavljeno da žive svoje živote, i da je takozvani „pink tide“, odnosno val lijevih vlada i politika širom kontinenta,  uspio ako ne istisnuti, a ono barem zatomiti „američki „interes“, kao deminutiv za sve pučeve, otmice, lihvarske zajmove, ekonomsko i kulturno podčinjavanje koje je Sjever „dao“ Jugu. Ipak, ni „Washingtonski meci“ ni domaće konzervativne elite nisu spavale, već se organizirale za novo doba. S Fláviovim ocem, Jairom Bolsonarom, desnica je dobila svoje novo lice te postala i masovni pokret, sposoban, slično Trumpu i MAGA koaliciji, izmijeniti interpretativne okvire, te stvoriti i voditi široke i često neprincipijelne klasne i rasne alijanse. 

Sigurnost, teologija prosperiteta i društvene mreže

Paulo Rogério Nunes jedan je od onih koji su stasali u godinama Lulinih historijskih mandata. Rođen je u crnoj prijestolnici Brazila, Salvadoru, u sjeveroistočnoj pokrajini Bahiji. Jedan je od osnivača Instituto Mídia Étnica, afro-brazilske televizije, društvenih poduzeća, autor knjiga i ko-autor Festivala Afrofuturismo koji se svake godine održava u Salvadoru. Nunes mi kaže da će glasati za Lulu, iako je kritičan prema njegovom posljednjem mandatu. Brazil je, smatra, „posljednja linija obrane“ prije potpunog pokoravanja Južne Amerike Trumpu i globalnim, krajnje desnim mrežama i koalicijama. Današnji odnos između naslijeđa lulisma i uspona bolsonarisma, Nunes tumači kao konvergenciju nekoliko elemenata. 

 „Prvo, stranka se pomalo doživljava kao establišment. Nije bila na vlasti cijelo vrijeme, ali je bila na vlasti dulje od drugih stranaka; Lulino ime je prisutno desetljećima, još od 2002. kad je prvi put pobijedio. Radnička partija više nije toliko oslabljena kao prije nekoliko godina, kada su je opterećivali korupcijski skandali, ali među običnim ljudima na ulici i dalje je percipirana kao establišment“, kaže Nunes.

Problemi za PT kao i početna konfiguracija nove brazilske desnice, počinju u drugoj dekadi 2000-ih, s velikom antikorupcijskom akcijom Lava Yato koja je implicirala gotovo sve stranke ali koju je desnica iskoristila za meki puč, odnosno opoziv Luline nasljednice Dilme Rousseff. Istovremeno se masovni, horizontalni društveni pokret Passe Livre, koji je započeo prosvjedima za dostupniji javni prijevoz, okrenuo protiv tradicionalne ljevice, viđene kao establišment, a čiji nositelj je bio upravo PT. Od tada do danas traje postepeni gubitak PT-ove baze. U zadnjem periodu tome treba dodati i usporavanje ekonomije kao i opću zabrinutost oko rasta troškova života. 

„Lula i dalje ima veliku potporu, posebno na sjeveroistoku Brazila, recimo u Bahiji. To je regija koja desetljećima nije dobivala nikakva ulaganja, ni za vrijeme diktature niti kad je desnica bila na vlasti. Ipak, Lula gubi podršku i među siromašnima. Ljudi su pomalo frustrirani jer žele više, ali i zato što na njih utječu društvene mreže i desničarski odgovori na složene društvene probleme, poput na primjer sigurnosti koja je stvaran problem ali koji desnica uokviruje kao pitanje kažnjavanja i izgradnje novih zatvorskih kapaciteta.“ 

Nasilje na ulicama i javna sigurnost među glavnim su temama kampanje, a Bolsonaro ovdje nudi ne samo više zatvora nego i oslanjanje na kvartovske militias, o kojima, zajedno s Bolsonarovim vezama s organiziranim kriminalnom izvještavaju čak i konzervativne novine. Militarizaciji društvenog konflikta treba dodati i tradicionalne vrijednosti poput familije i kršćanstva, a osnovu ekonomskog programa čini galopirajući neoliberalizam – razaranje dostignutih socijalnih i modernizacijskih mjera, protivljenje državnoj intervenciji i javnoj potrošnji, a sve u korist nesmetane ekstrakcije resursa i eksploatacije rada za velike igrače, i dereguliranog, gig snalaženja za one male, individualne. 

„PT je tradicionalno stranka radnika, sindikalno organiziranih radnika, dok danas ljudi više govore o poduzetništvu i samozapošljavanju. Desnica je preotela taj diskurs i tvrdi da upravo oni podržavaju male poduzetnike i ljude koji teže prosperitetu. Proširila se percepcija da ljevica ne podržava  prosperitet i poduzetništvo, što nije točno, jer je Lula, primjerice, donio zakone kojima se podupiru mikropoduzeća te je znatno pomogao radnicima u kulturi i malim poduzetnicima. Tu je i uloga kršćanstva, posebno evangelika, koji su prije dvadesetak godina bili manjina, a danas čine oko 30 % stanovništva Brazila. Ranije se nisu toliko bavili politikom, ali posljednjih petnaestak godina postali su vrlo glasni kao politička snaga. Ta teologija prosperiteta vrlo je snažna, posebno u nižoj srednjoj i srednjoj klasi, a naravno i u višoj srednjoj klasi.“

Brazil je sedma najmnogoljudnija zemlja svijeta, a prema popisu iz 2022. oni koje se izjašnjavaju kao pretos (crne) i pardos (miješanog podrijetla) čine ukupno 55,5 posto stanovništva. Što je biračko tijelo tamnije puti, to je veća Lulina prednost pred Bolsonarom, koji vodi među bijelim biračima.

 „Većina crnih ljudi i ljudi miješanog podrijetla na sjeveroistoku, a donekle i na sjeveru, podržava Lulu zbog svih tih politika, afirmativnih mjera. Sada imamo generaciju ljudi koji su zahvaljujući tim politikama otišli na fakultet, i zbog projekata rasne jednakosti koje je provodila Radnička partija. Treba uzeti u obzir odnos između juga i sjeveroistoka Brazila. Jug je više bijel, naseljen potomcima Europljana, i s godinama je postajao sve konzervativniji, pa tu Bolsonaro ima najviše birača.“

Jedan od velikih Lulinih uspjeha bila je i klimatska politika, posebice u području smanjenja deforestacije u Amazoniji. Međutim, najmoćnija grupacija koja podržava Boslsonara locirana je u središnjem Brazilu, gdje je koncentriran veliki agrobiznis koja se snažno protivi bilo kakvoj okolišnoj legislativi.

„Oni također snažno podržavaju Bolsonara jer smatraju da su prava starosjedilaca i ekološki aktivisti prepreka razvoju i poljoprivredi. No oni koji prosvjeduju protiv takvog modela nisu protiv razvoja, nego protiv monokultura; zalažu se za bioraznolikost i bioekonomiju. Agrobiznisu je, međutim, važno izvoziti soju, što ima izrazito negativan utjecaj na okoliš“, objašnjava Nunes. 

Velik problem su i mediji. Nunes smatra da je stanovništvo izloženo ciljanoj kampanji zbunjivanja na društvenim mrežama, gdje lažni profili, uključujući i one generirane umjetnom inteligencijom preplavljuju informacijski prostor mnoštvom dezinformacija. 

„Najvažnije pitanje ovih izbora je uloga društvenih mreža i velikih tehnoloških kompanija, posebno Mete“, ističe Nunes. Ideja stranog utjecaja na izbore u Brazilu je nakon razdoblja re-demokracije često bila ismijavana, danas se, međutim, o stranom utjecaju, prije svega američkom, naširoko raspravlja. Pojavile su se sumnje da Metini algoritmi favoriziraju Bolsonara, kao i navodi o oglašavanju i djelovanju influencera  povezanih s Trumpovim krugom.  

Na kraju, tu je i pitanje demokracije. Iako se Bolsonarov sin predstavlja kao drugačiji od svog oca, dio birača još uvijek pamti planiranje državnog udara nakon predsjedničkih izbora 2022. godine. 

„Nije riječ samo o planiranju udara. Bolsonarove pristaše su, poput Trumpovih, upale u Kongres i razarale zgrade državnih institucija u glavnom gradu. Udar nije dovršen jer su se neki generali tome usprotivili. Brazil od osamdesetih, kad smo ponovno izborili demokraciju, nije imao nijedan pokušaj ukidanja demokracije, a sada strahujemo da bi se nešto slično moglo ponoviti. Zašto bismo mu vjerovali, kad je njegov otac to već jednom pokušao?“

Ipak, Brazilci su tada, šokirani napadom i uz još živo sjećanje na vojnu diktaturu, branili demokratske institucije. Danas se čini da je sjećanje izblijedjelo. „Ljudi čak zaboravljaju da je Bolsonaro bio na vlasti prije nekoliko godina i da je tijekom pandemije podupirao brojne kontroverzne politike, od poricanja znanstvenih činjenica do negiranja ekoloških problema. A netko tko je tada imao dvanaest godina ili manje sada prvi put izlazi na izbore“, kaže Nunes.

Lula i PT izgubili su velik dio nekadašnje karizme. Kao i ostatak brazilske ljevice, čini se da još pokušavaju razumjeti kako je došlo do promjene političkog krajolika. Dok su se nekad oslanjali na mobilizaciju masovnih pokreta, danas u nevjerici promatraju organiziranu desnicu koja također izvodi velik broj ljudi na ulice. Mnogi su razočarani Lulinim trećim mandatom. Nekada je bio sinonim za preobrazbu zemlje, a danas se čini da mu je uloga svedena na obranu brazilskih institucija. No birači, uključujući i one siromašne, žele više od obrane demokracije: žele pozitivnu viziju i vidljive promjene u vlastitim životima.

Lela Vujanić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2026. godinu.