TEKST

ZDS – kratka povijest krivotvorenja

 

Dok učene glave u Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, kolokvijalno nazvanim Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, domišljaju kako izjednačiti petokraku i ‘Za dom spremni’ u suradnji s Antifa Split donosimo kratku povijest zloglasnog pozdrava i njegove normalizacije u javnom prostoru.

Iako domaći fašisti još uvijek izbjegavaju otvoreno iskazati simpatije prema ustaškom pokretu,  pod krinkom domoljublja i isticanja hrvatske povijesti oživljavaju simboliku koja svoju službenu primjenu doista doživljava u jednom dijelu hrvatske povijesti, i to onom najmračnijem, fašističkoj NDH.

Za dom spremni!

Iako je ovaj pozdrav već 25 godina prisutan u javnom diskursu, tek je incident s bivšim hrvatskim reprezentativcem Josipom Šimunićem izazvao reakciju šire javnosti. Za dom spremni je, kako veli Šimunić, starohrvatski pozdrav. Navodno se pojavio u nekim operama poput Zajčeve Nikola Šubić Zrinjski, a koristio ga je i ban Jelačić za motivaciju svojih vojnika pa se nikako ne smije povezivati samo s ustaškim režimom (iako, budimo realni, većina tih koji viču za dom spremni blagonaklono gleda prema propaloj fašističkoj tvorevini zvanoj NDH). Izraz za dom spremni se u svom punom obliku ne pojavljuje apsolutno nigdje (govoreći o vremenu prije drugog svjetskog rata) osim za vrijeme NDH (za što postoje službeni dokumenti tadašnje države – vidi sliku).

 

Ono što se pojavljuje su slični izrazi poput:

Za dom! – u  spjevu o Opsadi Sigeta; isti taj izraz se pojavljuje i u operi Nikola Šubić Zrinjski; dok je ban Jelačić, navodno, prije bitke uzvikivao ZA DOM, a vojnici su odgovarali SPREMNI UMRIJETI. Ustaše su uz pozdrav ‘za dom spremni’ koristili i ‘za dom i poglavnika spremni’, no ovaj prvi se češće pojavljuje na službenim dokumentima ustaških vlasti. Nedavno su objavljena i ’33 povijesna dokaza o čistoći starohrvatskog pozdrava Za dom spremni’, a ti dokazi su ispali pucanj autora u vlastitu nogu jer su samo potvrdili da taj pozdrav prije dolaska ustaša kroz povijest nikad nije zabilježen.

Izuzev povijesne krivotvorine na koju desnica očito nasjeda, pojavljuje se još jedan suludi pokušaj relativiziranja fašističkog karaktera tog pozdrava, uspoređujući ga s kunom. Naime, nedavno je osvanula peticija nekih akademskih građana (ali i nogometaša) koji su pozdrav usporedili s državnom valutom kunom koja je, između ostalog, bila i glavna valuta za vrijeme NDH, prigovarajući onima kojima smeta pozdrav „za dom spremni“ da se odreknu plaća i mirovina koje primaju u „ustaškoj“ valuti. Osim što manjkavost njihovog ‘argumenta’ leži  u činjenici da je za vrijeme NDH službena valuta bila ‘kuna’, dok je u Republici Hrvatskoj to ‘hrvatska kuna – HRK’, sporna je i principijelnost onih potpisnika koji su ispred svog imena naveli i titulu pa bi, vodeći se njihovom logikom, bilo sasvim primjereno da vrate titule koje su dobili u bivšoj državi koju vole nazivati i tamnicom Hrvata.

Grb  i zastava – krivotvorenje povijesti

Ono što sve češće ide uz ‘sporni’ pozdrav jesu i zastave s grbovima na kojima je prvo polje bijelo, unatoč Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske koji jasno određuje hrvatski grb  ‘u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje’. Zakon  je donio Sabor Republike Hrvatske 21. prosinca 1990. (NN 55/90)

Zagovaratelji grba s prvim bijelim poljem se pokušavaju ograditi od ustaštva pravdajući se kako je ustvari riječ o povijesnom hrvatskom grbu. Istina je ipak malo drugačija. Boja prvog polja kroz povijest nikad nije bila određena (zato primjerice grb na crvki sv. Marka počinje prvim bijelim poljem i nema nikakve poveznice s ustaštvom),  ovisili je i podlozi, a tek će zakonom donesenim u NDH prvi puta biti određeno koje boje mora biti prvo polje, kao i raspored polja od 5×5 (ukupno 25). Naići ćete i na fotografije iz vremena NDH koje prikazuju hrvatski grb s prvim crvenim poljem, no riječ je o ostavštini iz Banovine Hrvatske.

Izuzev predstavljanja takvog grba kao povijesnog hrvatskog grba, prisutan je i pokušaj njegovog povezivanja s nastankom samostalne Hrvatske. Naime, 25. srpnja 1990. na Markovom trgu skinuta je jugoslavenska zastava i postavljena ‘hvatska’ zastava s grbom čije je prvo polje bilo bijele boje. Taj događaj pojedinci iskorištavaju kako bi zastavu s takvim grbom lažno podmetnuli kao službenu zastavu u začecima stvaranja samostalne Hrvatske, iako je riječ o tome da u datom trenutku  nijedan zakon nije određivao boju prvog polja te kako su zastave u tom periodu najčešće dolazile od Hrvata iz dijaspore, koji  su zbog jasne povijesne poveznice tradicionalno držali inačicu s prvim bijelim poljem.

No pasaran!

 

Ranko Orlić