TEKST
Assata Shakur, nije loše za jednu crnkinju
Svakih nekoliko godina jedno ime u američkim mainstream medijima pojavi se na naslovnicama uz pitanje: što će se dogoditi s njom? Pripadnicom Crnih pantera i kasnije Black Liberation Army koja je nakon osude na doživotni zatvor u SAD-u politički azil pronašla na Kubi – Assati Shakur. Paradoksalna situacija u kojoj ”najveća demokracija svijeta” progoni aktivistkinju za crnačka prava na temelju sumnjivog suđenja, a ona pronalazi zaštitu na autoritarnoj komunističkoj Kubi; nedavni događaji u američkom Charlottesvilleu samo su jedna od manifestacija problema koji već dugo tinjaju i koji tjeraju Ameriku da se suoči s još jednim pitanjem: hoćemo li ikada biti free at last?
Rođena kao Joanne Deborah Chesimard 16. srpnja 1947., Assata Shakur odrasla je u New Yorku i Sjevernoj Karolini, u rasno podijeljenoj Americi, k tome upletenoj u McCarthyjevu histeriju lova na komunističke vještice. Sa 17 godina napustila je srednju školu kako bi počela raditi i već tada ulazi u krugove afričkih studenata s kojima uči o komunizmu i Vijetnamskom ratu, te se priključuje prosvjedima i solidarizira sa studentskim zahtjevima za proširenjem studijskih programa. Promijenila je ime u Assata Olugbala Shakur (kombinacija imena inspirirana zapadnoafričkim i arapskim nazivima za ”onu koja voli ljude” i ”onu koja je zahvalna”) i priključila se Crnim panterama privučena njihovom ”ne-intelektualnošću” i direktnošću: ”Oni bi jednostavno svinju nazvali svinjom”.
Crne pantere navukle su na sebe pozornost FBI-ja koji je u svrhu nadzora, diskreditacije i sabotaže takvih i sličnih subverzivnih političkih organizacija i ”nestašnih” pojedinaca, osmislio program pod nazivom COINTELPRO: riječ je o čitavom nizu tajnih i ilegalnih operacija, od klasičnog prisluškivanja i špijunaže, do bizarnih poteza poput slanja pisama Martin Luther King Junioru, koja su ga trebala navesti na samoubojstvo. Na tapeti su bile Crne pantere, Komunistička partija SAD-a, Socijalistička radnička partija… svi označeni kao ”teroristi”. Assata je tvrdila kako je njezin stan ozvučen i kako uvijek ima osjećaj da ju netko prati.
Nakon nekog vremena, razočarana u Crne pantere, napušta njihovu partiju i priključuje se militantnoj organizaciji Black Liberation Army (BLA) u kojoj je vidjela više od organizacije: BLA je za Assatu utjelovljavala ideju borbe protiv represije na političkom, društvenom i ekonomskom polju – to je bio pokret otpora koji će osloboditi sve ljude.
”One Panther lost his life, the other ran for his”
U prvoj polovici 1970-ih su, shodno apelima za otvorenim otporom, članovi BLA (među njima i Assata) optuživani za pljačke banaka, otmice dilera drogom i pokušaje ubojstva policajaca, no tek 2. svibnja 1973. dogodio se incident koji je poslužio kao prilika da se Assatu konačno jednom zauvijek neutralizira. Tog dana, dvojica policajaca zaustavili su auto u kojem su bili Assata i još dvojica članova BLA. U neredu koji je uslijedio ubijeni su jedan policajac i jedan pripadnik BLA, a Assata je na sudu optužena za ubojstvo policajca i 1977. osuđena na doživotni zatvor.
Cijelo suđenje prošlo je u mutnom tonu: Assata je negirala krivnju, njeni otisci nikad nisu pronađeni na pištolju, sud nije uspio pribaviti čak ni svjedoke, a njen odvjetnik proglasio je cijelo suđenje legalnim linčevanjem i dijelom FBI-evog COINTELPRO-a. Ipak, osuđena je po tadašnjem zakonu prema kojem i samo prisustvo osobe na mjestu zločina, ako se dade protumačiti kao ”pomaganje u zločinu”, automatski može rezultirati osudom za počinjenje samog zločina.
Havana fought the playboy in the Cuban sun…
Nakon dvije godine provedene u zatvoru, Assata uz pomoć pripadnika Black Liberation Army bježi iz zatvora i utočište pronalazi na Kubi, gdje joj Fidel Castro dodijeljuje politički azil. Ovaj potez nije bio neobičan u to doba: Kuba je bila sigurna luka i za druge američke državljane optužene za terorizam. Između ostalih, na Kubi su se skrivali Leroy Eldridge Cleaver (pisac, aktivist i lider Crnih pantera), Nehanda Abiodun (aktivistkinja za crnačka prava, reperica i jedna od optuženih za pomaganje Assati pri bijegu iz zatvora), William Lee Brent i Huey P. Newton (pripadnici Crnih Pantera), Lorenzo Kom’boa Ervin (pripadnik Crnih pantera i borac protiv rata u Vijetnamu, u kome je kubanski državni socijalizam ipak probudio anarhista), William Morales (pripadnik FALN-a, marksističko-lenjinističke organizacije za oslobođenje Portorika), i mnogi drugi.
Kuba nije odabrana bez razloga: sama kubanska revolucija bila je inspiracija Crnim panterama u vidu anti-imperijalističke borbe, Fidel Castro je po dolasku na vlast 1959. ukinuo rasnu segregaciju koja je vladala u dotadašnjoj američkoj koloniji i nakon samo godinu dana prilikom posjete New Yorku odsjeo u Harlemu gdje se susreo s Malcolmom X-om. Tom prilikom izjavio je da ”nije sramota biti siromašan, niti je sramota za djecu i tinejdžere učiniti pogrešku. No, sramota je za ovo stoljeće, sa svim svojim tehnološkim dostignućima, da i dalje postoje djeca, tinejdžeri i građani koji žive na rubu društva”, a Malcolm X je u svojim memoarima Fidelov posjet Harlemu i tisuće oduševljenih građana na ulicama opisao kao ”psihološki vojni udar na američki State Department”.
Naravno, kubanski angažman i podrška ”terorističkim” elementima van otoka nametnuli su joj titulu ”sponzora terorizma”, na temelju koje su je SAD svrstale rame uz rame s Libijom, Irakom, Južnim Jemenom i Sirijom. Tek je 2015. godine za vrijeme mandata Baracka Obame Kuba skinuta s popisa, ali u pregovorima koji su uslijedili, pitanje Assate Shakur ostalo je neriješeno: ona je i dalje na FBI-jevom popisu najtraženijih ljudi, uz pojačanu nagradu za njezin ”ulov” u iznosu od 2 milijuna američkih dolara. Nedavno je i Donald Trump podsjetio na ”Joannu Chesimard” (svjesno referirajući na njezino pravo ime) i zaprijetio Kubi da je ”era štićenja kriminalaca i odmetnika završila”. S tropskog otoka za sada i dalje poručuju kako o Assati pregovora neće biti, jer se radi o politički motiviranom progonu.
”Nikad nećemo biti slobodni sve dok američka vlada i američki kapitalizam ostanu netaknuti” – Assata Shakur
Zbog čega FBI tako srčano progoni Assatu i nakon 40 godina, i koji je to zločin Assata počinila da je zaslužila titulu ”America’s most wanted”, rame uz rame s pripadnicima al-Qaede? Da li je moguće da je ova gotovo sedamdesetogodišnja starica, koja svojedobno čak nije ni bila jedna od glavnih figura Crnih pantera i BLA, uistinu opasnost za svijet i da je njen najveći zločin navodno ubojstvo policajca? Naravno da nije. No, Assata je odmetnik i prijetnja koja je prkosno i uspješno utekla zakonu – za razliku od gotovo svih ostalih koji su ušutkani i neutralizirani, milom ili silom.
Ona je dio Amerike koju SAD ne žele priznati i koji se ne uklapa u službenu verziju američke povijesti i borbe – isprane od krvi i dubljeg političkog značaja – u kojoj Martin Luther King Jr. romantično sanja san, Rosa Parks se hrabro bori za svoje mjesto u busu koje joj pripada, obitelj Huxtable na ekranima demonstrira kako je uspon po društvenoj ljestvici od sada moguć i za crnce, a zahvaljujući kapitalističkom kooptiranju i brendiranju crnačke borbe i hip hopa, Beyonce danas utjelovljuje ne samo tu, već i feminističku borbu, kada sa svojim mužem, reperom Jay-Z-jem, pred ekranima ponosno stoji uz crnačkog predsjednika Baracka Obamu i prvu damu Michelle (yes, we can!), te kada sa svojom ”armijom” plesačica u crnim kožnim kostimima i beretkama na glavi poručuje: the best revenge is your paper.
Assata je dio povijesti crnačke borbe u Americi iz koje se prigodno izostavljaju nezgodni dijelovi koji podsjećaju na to koliko je ona bila antisistemska i koliko je užasavao njihov manifestovski povik: nemamo ništa za izgubiti osim naših okova! Zato Jay-Z sa svojim glorificiranjem dolara zamjenjuje Assatino kumče 2paca i njegove kontroverzne rime o stvarnosti američkih ulica i geta, obitelj Huxtable sa svojim običnim obiteljskim problemima uz nasnimljeni smijeh studijske publike depolitizira i dekolorizira kako svijet srednje i više klase, tako i svijet onih na rubu društva. Priča o hrabrosti Rose Parks da u autobusu zauzme sjedalo koje želi ostaje na tom pobjedonosnom činu, iako bus nastavlja svoj put prema Alabami u kojoj su crnci i dan-danas getoizirani, nezaposleni i osuđeni na kriminalne aktivnosti u borbi za preživljavanje, a san Martin Luther King Juniora o prevladavanju razlika između djece robovlasnika i djece robova u toj istoj Alabami mogao bi postati noćna mora ako se ostvari u cijelosti:
”Crnačka revolucija je mnogo više od borbe za prava crnaca. Crnačka revolucija je prisiljavanje Amerike da pogleda u oči sve ostale međusobno povezane probleme: rasizam, siromaštvo, militarizam i materijalizam. Ona je razotkrivanje zla koje je ukorijenjeno duboko u same strukture našeg društva. Ona otkriva sistemske, a ne površne mane i ističe kako je radikalna transformacija društva prava tema koje se valja uhvatiti. (…) Amerika se mora promijeniti jer njezinih 23 milijuna crnih građana neće više živjeti u bijednoj prošlosti. Oni su napustili dolinu očaja i pronašli snagu u borbi. Udruženi sa svojim bijelačkim saveznicima, oni će tresti zatvorske zidine dok ne padnu. Amerika se mora promijeniti.”
* ”Not bad for a nigger, is it?”, bile su riječi Frantz Omar Fanona, psihijatra i filozofa afričko-karipskog podrijetla, kada mu je urednik pohvalio rad o psihološkim efektima kolonijalnog ugnjetavanja crnačkog stanovništva
Lidija Čulo
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.