TEKST

Uvertira u beznađe

 

Portal srednja.hr je krajem kolovoza objavio “istraživački članak” u kojem su se dotaknuli problematike kupnje i prodaje mjesta u studentskim domovima, preuzevši pritom poziciju moralne policije i prokazavši (uglavnom) one koji kupuju mjesto u domu. Članak je uzburkao duhove, povela se velika rasprava na društvenim mrežama, a ovdje iznosimo pogled na temu iz drugačije vizure.

Studentski dom Stjepan Radić; Foto: Mapiranje Trešnjevke

Nema zemlje za mlade

Tako to biva kada se mediji površno dotaknu onoga o čemu se inače šuti, u lovu na klikove i lajkove, ne učine ništa dobroga, a pritom antagoniziraju određenu skupinu. Živimo u državi u kojoj su mladi postali socijalna kategorija. O problemima s kojima se suočavaju studenti smo već pisali, a ništa bolje mladima nije ni kada završe fakultet – osuđeni su na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), migraciju, ili limb jer su stariji od 29 i time im je onemogućeno da ih se zaposli na SOR (što ih opet navodi na migraciju). Da, mladi su jedan od najvećih problema države i ona jednostavno ne zna što bi s njima. Dok smo studenti još uvijek nas se može uvjeravati da živimo najljepše razdoblje života, da se loše plaćeni poslovi isplate, da su dragocjeno iskustvo (koje, kako to ono ide, izgrađuje karakter, gradi osobu), da je tiskanje s hrpom cimera u podstanarskim stanovima dio studiranja, a život u sobicama studentskih domova neprocjenjivo studentsko iskustvo.

I ono to uistinu i je. Do neke mjere. No svatko tko je živio u studentskom domu – a uglavnom se ondje živi iz potrebe – i kome je to mjesto bilo od životne važnosti jer je život u domu značio snižavanje mjesečnih troškova života doslovno za tisuće kuna (što u Hrvatskoj nipošto nisu mali iznosi), zna stres koji prati svaki početak (odluka o smještaju) i kraj akademske godine (ispiti, pumpanje prosjeka, skupljanje ECTS bodova). Ono što život u studentskim domovima uvijek prati je i korupcija, naravno. Mjesta se čuvaju, mijenjaju, ustupljavaju i naravno, kupuju i prodaju. Svatko tko je proveo neko vrijeme u studentskim domovima ili se bavio (makar i površno) Studentskim centrom, studentskim radom i studentskim smještajem zna da je to polje ispunjeno korupcijom. No veći problem od mladih studenata bez skrupula, bez morala koji skandalozno kupuju i prodaju mjesta u studentskim domovima zasigurno jesu sama struktura Studentskog centra, stanje u studentskim domovima (nedostatak smještaja na broj studenata), nepostojanje studentskog smještaja u nekim gradovima i materijalni uvjeti u kojima velik broj studenata živi.

Moralna policija

No krenimo redom. Krajem kolovoza, nekoliko dana prije useljavanja u studentske domove, portal srednja.hr odlučio se obračunati sa “studentskim kriminalom” i prokazati sve one koji prodaju i kupuju mjesto u studentskim domovima, sve u najboljoj namjeri, naravno. Hvala nebesima da još uvijek u Hrvatskoj postoje vrli istraživački novinari koji su spremni zasukati rukave, zasjesti pred kompjuter, pročešljati grupe na društvenim mrežama i uhvatiti se u koštac s ovakvom vrstom kriminala. No zašto bismo stali tu? Treba, naravno, i prokazati sve one koji se bave kupnjom i preprodajom mjesta u studentskim domovima. Jer što je dobro istraživačko novinarstvo bez prijavljivanja studenata kriminalaca nadležnim organima i institucijama?

No, pažljivijim uvidom možemo vidjeti da su većinom prokazani oni koji kupuju mjesto u studentskom domu – potražnja je naime tolika da oni sretnici koji su dobili dom i u njemu ne moraju živjeti mogu samo pogledati oglase na društvenim mrežama i prodati svoje mjesto. Ovakvi članci su u suštini kontraproduktivni jer fokus problema prebacuju na krajnje korisnike – same studente i njihov “kriminal” i “nedostatak morala”, čime se implicira da su oni koji takve stvari rade sada, kao mlade osobe (i u njima ne vide ništa sporno!) moralno korumpirani te će kada “odrastu” biti sposobni za tko zna što. Ovo nas posljedično dovodi do općeg nemorala i korupcije našeg društva, veza i vezica, stanja u Hrvatskoj i lamentiranja o tome da smo i zaslužili sve što nas je snašlo kada smo eto takvi kakvi smo, ipak je to taj naš balkanski mentalitet. Nalazimo se ovdje na vrlo skliskom terenu gdje nikome ne činimo uslugu napadačkim člancima.

Ovdje se suprotstavljaju dva “svijeta”  – onaj logički, objektivni, razumni, izgrađen na pomno probranim argumentima u kojem je prodavanje mjesta u studentskom domu odraz kriminalnog ponašanja, svega onoga što ne valja u Hrvatskoj, nedopustivo ponašanje i onaj “emocionalni”, nelogični, nerazumni, koji se prvenstveno odrazio u Facebook komentarima na članak u kojima su ljudi iznosili svoj osobni, subjektivni dojam o životu u studentskom domu, tj. shvaćali su implikacije nedobivanja mjesta, posebice financijske. U onom racionalnom svijetu ako dovoljno radiš, ako si izvrstan, onda ćeš dobiti mjesto u domu. Onaj iracionalni, emocionalni svijet zna što znači propasti kroz pukotine društva, dolaziti iz ekonomski nezavidne pozicije, morati raditi kako bi se uzdržavao i poznaje očaj nesređene stambene situacije.

Iz srednje.hr su potom reakcije pokušali ublažiti izračunima da je – pod uvjetom dijeljenja stana – jeftinije iznajmiti sobu u stanu s nekoliko cimera, no ako je nekome još uvijek isplativije “iskeširati” sedam ili osam tisuća kuna za mjesto u studentskom domu, onda možemo samo zamisliti koliko iznose mjesečne stanarine. Da ne spominjemo probleme o kojima se u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve više piše vezano uz podstanarska “prava”: izbacivanje na ulicu s početkom sezone, rast cijena iznajmljivanja zbog turističke sezone, smanjen broj stanova zbog iznajmljivanja putem Airb’n’b-a, itd.

Tko ima pravo na dom?

I pozicija ovog teksta je u najmanju ruku nezgodna. Na prvi pogled ona predstavlja “pravdanje” nemoralnog i nezakonitog ponašanja. Jer naposljetku, ako se studenti kao “akademski građani” sada ponašaju tako, kakvi će tek onda biti kada bude trebalo birati između plagiranja diplomskog rada i pisanja vlastitog ili nalaženja posla “preko veze” i preko truda. No, kod ovakvih slučajeva potrebno je pritisak vršiti “s druge strane” – ne na onima koji se u hijerarhiji nalaze najniže (dakle, među onima koji prodaju i kupuju mjesta, najviše je prijavljeno onih s dna hijerarhije – onih koji kupuju dom), već prema vladajućim koji već godinama ne rješavaju goruća studentska pitanja, pa i ono smještaja.

Rješavanje stambenog pitanja je jedno od najvažnijih pitanja svake osobe, a pogotovo je bitno za mlade ljude koji studiraju van mjesta prebivališta. Pravo na smještaj u studentskom domu u Republici Hrvatskoj imaju samo redovni studenti, dok je 40 000 vanrednih studenata tako zakinuto. Samo u Zagrebu studira 70 000 studenata, a mjesta u studentskim domovima ima za manje od deset tisuća. Prema podacima EUROSTAT-a samo 11 posto studenata živi u studentskim domovima, a najveći je broj smješten s roditeljima (45 posto). Studenti u drugim gradovima – od kojih neki nemaju ni izgrađene studentske domove – i od kojih su neki uvelike podložni turističkoj sezoni, poput Splita ili Dubrovnika, mogu se jedino nadati milostivim najmodavcima koji nisu prodali dušu vragu, koji nisu skloni nasilnim metodama ili koji ih neće izbaciti na ulicu u lipnju ili srpnju.

Kako piše Ana Vragolović u tekstu Socijalno neosjetljivo studentsko stanovanje, iako bi mreža studentskih domova trebala biti rezervirana za i pomoći onima koji se nalaze na dnu ljestvice, dakle socijalno ugroženima, sve više bodova se dobiva na temelju kriterija izvrsnosti i ocjena, skupljenih ECTS bodova, nego na temelju socijalnih kategorija. Uz to, studenti su dodatno penalizirani ako ne skupe dovoljan broj ECTS bodova, mijenjaju studijske grupe ili fakultete te upisuju mirovanje godine. Ako tome pridodamo sve veći broj studenata koji uz fakultet radi (65 posto studenata obavlja nekakav tip rada preko studentskog ugovora), što i direktno utječe na uspjeh na fakultetu i tu famoznu izvrsnost o kojoj stalno slušamo, nije teško zaključiti da oni koji dolaze iz boljih socio-ekonomskih pozicija (kojima roditelji mogu financirati školovanje, koji ne moraju raditi, itd.) imaju veće šanse za ostvarivanje boljeg uspjeha, da budu “izvrsniji” i posljedično imaju veće šanse za ostvarivanje prava na smještaj u studentskom domu.

U komentarima na članak na Facebook stranici oglasio se i veliki broj ljudi sa svojim slučajevima zbog kojih su kupovali ili mijenjali (neki i uz nadoplatu) mjesto u studentskom domu. Poanta, međutim, nije u činjenici da putem svojih partikularnih primjera pokažemo sve probleme na koje sustav nema odgovor, već u činjenici da živimo i postojimo u sustavu koji negira bilo kakvu aberaciju, odstupanje i koji je neosjetljiv na svakoga tko na bilo koji način odskače od norme – bio to bolesni student koji je zbog bolesti morao upisati mirovanje godine (i time gubi vrijedne ECTS bodove) ili studentica koja većinu vremena mora raditi, pa zbog toga nema izvrsne ocjene. Studiranje je odavno prestalo biti najljepše razdoblje života, te se za mlade pretvorilo u lov na ocjene, ECTS bodove, rad za minimalnu plaću i eksploataciju putem studentskog ugovora, a jedina usvojena lekcija je ona o bivanju pravim radnikom pognute glave i netalasanju – uostalom, prava je to priprema za “odrasli” život u Hrvatskoj i uvertira u beznađe hrvatske svakodnevice.

 

Matea Grgurinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close