TEKST

Tragedija celibata ili kako patrijarhalno društvo stvara muškarce koji misle da imaju prirodno pravo na tuđa tijela

 

U svom izvještavanju mediji prečesto zaboravljaju da žene ne duguju seks muškarcima. Da uzroci nasilja nisu bivše djevojke ili nesuđene ljubavi, već patrijarhalni sustav. Feminizam nije neprijatelj neželjenim muškarcima, naprotiv. Feminizam se jedini opire sustavu u kojem postoje alfa i beta mužjaci. Sustavu koji određene muškarce proglašava neadekvatnim i za njihovu neadekvatnost krivi žene.

 

Od malena, žene uče da ne vrijede ukoliko u potpunosti, od fizičkog izgleda do mentalnog sklopa, nisu privlačne muškarcima. Od žena se očekuje da izgledaju, pričaju, misle i djeluju muškarcu ugodno, kao i da ulože puno vremena, truda i novca da stignu do tog ideala. Ako rezultati izostanu, žene krive sebe za nepoželjnost, ljubavne neuspjehe i osjećaj samoće. Poput žena, i muškarci krive žene za svoju neprivlačnost, nezadovoljstvo i ljubavne neuspjehe. 

S rastom ekonomske i kulturne moći žene, raste i bijes nepoželjnog muškarca. Jednostavnije rečeno, žene odjednom imaju pravo da ne izaberu muškarce koje smatraju nepoželjnima. Ne radi se ovdje samo o fizičkoj privlačnosti. Društvene promjene na čelu s feminizmom naprosto su dovele do toga da žene ne moraju trpiti lošu vezu ili se udati kako bi imale krov nad glavom. Većina žena danas prije ili kasnije postane svjesna da mogu (i trebaju) birati seksualne partnere. Pravila igre su se promijenila. 

Foto: The A Factor

Neki heteroseksualni, mahom bijeli, mladi muškarci izgradili su iznimno nasilnu ideologiju utemeljenu na “nepravdi” što mlade, njima privlačne žene, ne žele s njima seks. Sebe vide kao neprivlačne i društveno podkapacitirane. Također su mizogini do kosti. Smatraju da društvo žene tretira kao nadljude, dok su one zapravo samo cum-dumpsteri i ne zaslužuju tretman koji trenutno imaju. Čini se tako da razlog njihovog neuspjeha sa ženama ne leži u njihovom izgledu, interesima ili nezaposlenosti, već u odvratnoj i gnjusnoj mržnji prema ženama. 

Prije desetak godina termin nice guys tek je ulazio u upotrebu, filmovi su daleko više nego danas obilovali velikim kvazi-romantičnim (a zapravo duboko uznemirujućim) gestama, krivljenje svih drugih za vlastite neuspjehe i ležerno nabacivanje termina friendzone događalo se na svakoj kavi u svakom kvartu. Malo tko je tada pričao da teško da si nice ako misliš da je ljubaznost valuta kojom se plaća seks. Iako kod nas single nice guys još ne gaze ljude zbog vlastite nejebice, a vrhunac su im tek rantovi o tome kako su sve žene na koje nabasaju sponzoruše (nisu), kako žene vole šupke (ne vole), kako njihov trud prolazi bez rezultata (c’est la vie) te kako očito ne živimo u patrijarhalnom društvu jer žene slobodno marširaju ulicama tražeći svoja prava (say wut), čini se kako je malen korak od ovih do muškaraca koji najozbiljnije zahtijevaju društvenu raspodjelu seksa. Posebno kad se uzme u obzir njihov već spomenuti hobi – mizigono komentiranje vijesti o seksualnom i drugom nasilju nad ženama. 

Foto: Reddit

Čak ni Reddit, uz sve bolesne teme kojima je bio dom tijekom godina – od nekrofilije i dijeljenja slika mrtvih, golih žena, do rasističkog, nacističkog i pedofilskog sadržaja ili pak video snimki ljudi koji umiru, danas ne može “pregrmiti” rasprave incela (muškaraca koji su uvjereni da im žene duguju seks i bijesni su jer nemaju seksualni život). Do nedavno, prema pričama podijeljenim na Redditu, agresivni ispadi incela zadržavali su se na laktarenju ili pak gaženju dućanskim kolicima naizgled sretnih parova, fantaziranju o silovanju (smatraju da silovanje ne postoji) i debatama o tome kako je pedofilija osmišljena kao napad na heteroseksualnog muškarca jer u prirodi ne postoji nešto poput dobne granice. Konačno, 2017. godine Reddit je iskoristio uvođenje nove politike koja brani sadržaje koji potiču ili pozivaju na nasilje i zatvorio “Incel”, subreddit podrške za ljude koji nemaju romantične veze i seks. Ono što je počelo kao podrška za marginalizirane, postalo je mjesto za ispoljavanje mržnje prema ženama, muškarcima koji su u vezama sa ženama i kao mjesto na kojem je skroz prihvatljivo zagovarati silovanje. I drugi njihovi subredditi više su puta zatvarani, no teško je zabraniti mizigoniju u mizigonom društvu.

Ideologija incela odavno nije samo verbalno rasipanje mržnje po internetskim forumima ili komentiranje članaka o nasilju nad ženama. Njihova “filozofija” inspirirala je niz ubojstava od 2014. godine, kada je Elliot Rodger ubio šest i ozlijedio četrnaest osoba, pokušavajući potaknuti “rat na žene” jer su ga “lišile seksa”. Već iduće godine Christopher Harper-Mercer ubio je devet osoba i iza sebe ostavio manifest u kojem oplakuje Rodgera. Ove je pak godine prvo Nikolas Cruz ubio sedamnaest ljudi i još sedamnaest ranio, dok je u drugom napadu, mjesec dana kasnije, Alek Minassian ubio deset ljudi i ozlijedio još šesnaest. Obojica napadača smatrala su se incelima, iako inceli Cruza ne smatraju “svojim” jer je, po njima, previše privlačan.

Nakon što je gore spomenuti Rodger, kojeg inceli nazivaju svojim Mesijom, ubio tri muškarca u svojem stanu, a prije nego se odvezao do kampusa gdje je nastavio svoj krvavi pohod, Elliot je otišao na kavu, uploadao video na svoj YouTube kanal te poslao e-mail svojim roditeljima, psihoterapeutu, bivšim učiteljima i prijateljima iz djetinjstva. E-mail je sadržavao svojevrsni manifest u kojem opisuje svoju motivaciju za zločin. U njemu Rodger krivi žene koje ne prepoznaju njegovu vrijednost (ali će napadom na kampus svima pokazati koliki je alpha mužjak). Rodger je bio sin uspješnog britanskog redatelja i imao je sretno djetinjstvo u Engleskoj. Selidbom u L.A. Elliot postaje “čudak” među vršnjacima, ne uklapa se u društvo. Loš je u sportu, sramežljiv, nimalo cool. Kao utočište od okrutnog svijeta navodi World of Warcraft. Kao prvo iskustvo ženske okrutnosti pak, opisuje kako ga je u ljetnom kampu neka djevojka – gurnula. Tvrdi da ga je taj događaj istraumatizirao toliko da ga smatra uzrokom masakra koji planira počiniti. Frustrirao ga je i seksualni život vršnjaka. Čudilo ga je da “potomci robova” mogu dobiti lijepu, bijelu djevojku, a on ne može. Afroamerikance naziva inferiornima. Žene pak naziva kugom. 

Foto: Elliot Rodger
Izvor: Vice

Unatoč svim ovim slučajevima, mediji su nevjerojatno skloni ublažiti zločine incela naglasak stavljajući na žene koje su ih odbile te ih prikazuju kao sirote, neprivlačne nerdove koji samo žele ljubav. Istina je daleko od toga. Cilj incela nije seksualna veza, cilj incela je nadmoć nad ženskim tijelima. Inceli su također, najčešće, bijeli supremacisti, simpatizeri neonacista i žestoki protivnici feminizma.

U svom izvještavanju mediji prečesto zaboravljaju da žene ne duguju seks muškarcima. Da uzroci nasilja nisu bivše djevojke ili nesuđene ljubavi, već patrijarhalni sustav. Feminizam nije neprijatelj neželjenim muškarcima, naprotiv. Feminizam se jedini opire sustavu u kojem postoje alfa i beta mužjaci. Sustavu koji određene muškarce proglašava neadekvatnim i za njihovu neadekvatnost krivi žene. Konačno, mediji ne naglašavaju dovoljno da uzrok njihovoj nepoželjnosti ne leži u tome da su nedovoljno alfa, već da su preveliki rasisti, nasilnici i šovinisti.

Foto: BroadBlogs

Mediji kao rješenja za probleme incela nude seksualne radnice ili pak seks-robote. No legalizacija seksualnog rada nije nešto za što je prosječni incel zainteresiran. Naprotiv, inceli se gnušaju prostitutki, njihove fantazije uglavnom sadrže nelegalno mlade i netaknute žene. Oni žude za predivnim teen-djevicama. Fantaziraju o aukcijama za ženska tijela na kojima se nadmeću za djevojčice. Žene u njihovim glavama nisu potencijalne ljubavne partnerice već objekti. Žene koje traže užitak u seksu za njih su “whores riding a cock carousel”. Ne zanima ih tako ni pravedna redistribucija seksa. Ne zanimaju ih druge seksualno marginalizirane osobe. Nitko osim mizigonih, neprivlačnih, neuspješnih heteroseksualnih bijelih muškaraca, jer njima svijet duguje atraktivne, mlade žene. Nazivaju to svojim prirodnim pravom. Vrijedi ponoviti i naglasiti: inceli smatraju da žene nemaju pravo odlučivati o svojim tijelima. Bijeli muškarci trebaju odlučivati o njihovim tijelima. Jennifer Wright možda je to najbolje napisala u svom članku Men Don’t Have a Right to Sex: ideja raspodjele seksa nije smiješna, već zastrašujuća.

Raspodjela seksa koji bi incelima (možda) bila prihvatljiva je ona iz priče Jordana Petersona, novog gurua nejebačke desnice, profesora psihologije iz Toronta, koji je u posljednje dvije godine postao slavan. Konzervativni mediji idu toliko daleko da ga proglašavaju najutjecajnijim misliocem našeg vremena. Ono što je Petersona lansiralo u orbitu “slavnih” njegov je otpor prema kanadskom zakonu po kojem je nezakonito ljude diskriminirati na temelju njihovog rodnog identiteta. Uplašen da bi ga taj zakon mogao prisiliti da ljude oslovljava zamjenicama koje sami odaberu, izjavio je da takvi zakoni krše slobodu govora i vode u totalitarizam.

Bilo je to sasvim dovoljno da Peterson okupi bazu vlastitih fanova na Redditu i, naravno, 4Chanu. Njegova nova knjiga, “12 pravila za život: protuotrov za kaos”, knjiga je samopomoći za incele koji to ne žele više biti. Forumi su tako puni svjedočenja mladih, bijelih muškaraca kojima su Petersonovi savjeti promijenili živote. U knjizi se nalaze savjeti poput “uspravi se” i “pospremi svoju sobu”, uistinu pravi dragulji samopomoći.

Kaos iz naslova knjige su, pogađate, žene. Red su, naravno, muškarci. No teško je zapravo objasniti koja je Petersonova filozofija. Malo Junga, malo Freuda, malo Biblije, malo taoizma, nešto alt-right filozofije i puno kontre feminizmu i marksizmu, čovjek je, čini se, našao pravi recept za zaraditi preko 80.000 dolara mjesečno, s koliko ga trenutno podržavaju najvjerniji fanovi. Za sebe kaže da je liberal, no da je Amerikanac – glasovao bi za Trumpa. Također, ne vjeruje da postoji diskriminacija na temelju rase, spola ili klase. Ne vjeruje ni u klimatske promjene. Misli da možda postoji razlika u inteligenciji između rasa. Borbu za ljudska prava uspoređuje sa totalitarizmom. Smatra da je najgore što se društvu može dogoditi jednakost. Petersonova društvena filozofija podupire ustaljene hijerarhije moći, zbog čega i jest toliko popularan među bijelim muškarcima. Napredak u društvu omogućio je jednake mogućnosti širem krugu ljudi, a to nužno znači i u područjima u kojima su tradicionalno dominirali upravo bijeli muškarci. 

Foto: Twitter

Petersonova pak teorija da iza stanja u društvu stoji ženska sklonost da kaže ne muškarcima, čini ga popularnim među incelima i borcima za prava muškaraca općenito. Feminizam krivi za porast fašizma u društvu: stavove protiv toksične muževnosti Peterson vidi kao pokušaje feminizacije muškaraca koji nužno vode u pojačan muški interes za politiku fašizma. Život za njega nije ništa drugo do beskrajan niz nemilosrdnih borbi za prevlast u kojima pobjednik dobiva pristup plodnim i poželjnim ženama. Žene zapravo žele da njima dominiraju muškarci.

Sam Peterson ne voli da ga se povezuje s neonacistima ili teroristima poput incela. Međutim, nikada se od njih nije jasno ogradio. Kao što dobro primjećuje Pankaj Mishra, nije ni Jung računao na to da će ga simpatizirati nacisti kad je pričao o “arijskoj duši” i “židovskoj psihi”. Možda bi se Peterson, umjesto dizanjem tužbi protiv onih koji ga povezuju s neonacistima, trebao prestati baviti romantiziranjem terorista. Mizigonija je, konačno, u samoj srži fašizma. Teško ga je ne povezivati s njim.

No koja je i kakva budućnost incela? Trebamo li ignorirati ovaj problem? Trebamo li ih proglasiti američkim problemom? Trebamo li ih proglasiti terorističkom grupom i tretirati ih poput terorista? Prema zadnjem istraživanju, među registriranim američkim glasačima lako je uočiti nesrazmjer između žena i muškaraca u pogledu političkih stavova. Samo 24% žena između 18 i 34 godine naklonjeno je republikancima, dok je muškaraca-republikanaca čak 50%! Kad je seks u pitanju, zvijezde se pripadnicima alt-righta  očito ne smiješe. Kad bi samo žene raspodjelile seks bolje! Kad samo inceli ne bi bili nasilni fašisti.

I.Š.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close