TEKST
Privatiziranje disanja
Koliko god željeli, fašiste ne možemo poraziti satirom. Fašistima treba onemogućiti da javno govore, da se organiziraju: za jezik fašizma treba postojati nulta stopa tolerancije. Za sve koji im daju medijski prostor i na taj ih način potvrđuju, također. Fašisti ne žele demokratsko društvo i ne postoji razlog da njihov mrziteljski govor uživa prava takvog društva.
Prije sedam godina Bolsonaro je bio vic političkog satiričnog programa, piše Andrew Fishman. Voditeljica programa Monica Iozzi danas kaže da žali što mu je dano toliko medijskog vremena, ali tada su vjerovali da ljudi mogu vidjeti o kakvom se čovjeku radi. Sad je Bolsonaro taj koji se smije. Kao već mnogo puta, pokazalo se da davanje medijskog prostora nekome ne pokazuje gledateljima i slušateljima da taj netko nema kredibilitet, baš suprotno: signalizira javnosti da je njegovo mišljenje vrijedno medijskog vremena i prostora. Tako je javnost mogla čuti da Kongres treba ukinuti i kakve su prednosti diktature iz usta – današnjeg predsjednika Brazila.
Kao što se već predviđalo (a mi smo o tome pisali ovdje), Jair Bolsonaro novi je predsjednik Brazila. Kandidat krajnje desnice dobio je podršku 55% glasača. Njegov protukandidat, Fernando Haddad, predstavnik Radničke stranke, na svojoj je strani imao manje od 45% glasača. Unatoč kritičnim vremenima za Brazil, gotovo 29% glasača nije pristupilo izborima ili su predali nevažeći listić. Zanimljiv je graf koji prikazuje da je Bolsonaro pridobio 97% bogatog stanovništva, dok je Haddad pridobio čak 98% siromašnog stanovništva. Podijeljenost brazilskog društva tako je dobila i svoj grafički prikaz.
Nasilje koje je obilježilo ovogodišnje izbore nije magično prestalo s proglašenjem pobjednika. Dok su jedni slavili uz vatromet i okupljali se pred rezidencijom novog predsjednika u Rio de Janeiru, na ulicama São Paula policija je suzavcem rješavala sukob pristaša Haddada i pristaša Bolsonera.
Rezultati izbora pokazali su tako da se Haddad nije uspio distancirati od koruptivne afere vlastite stranke, kao i da kampanja čiji je slogan bio Haddad je Lula (omiljeni političar Radničke stranke koji je završio u zatvoru zbog korupcije, op.a.) bio dovoljan tek da Radničkoj stranci, odnosno Haddadu, osigura drugi krug predsjedničkih izbora.
Bolsonaro, koji se tijekom svoje kampanje žestoko okomio na novinare, svoju je prvu izjavu, nakon što su stigli rezultati izbora, dao preko Facebooka, a ne na uobičajenoj konferenciji za medije. “Dosta je flerta sa socijalizmom, komunizmom, populizmom i ostalim ekstremizmima ljevice”, rekao je. Također je izjavio da planira ispuniti sva obećanja dana u predizbornoj kampanji. Nakon Facebook Live-a, stao je pred medije i zamolio bliskog suradnika, senatora Magna Maltu, da povede molitvu. Malta je evangelist, a od 2007. njegovo se ime veže uz mnoge skandale vezane uz pronevjere, mito i korupciju, nepotizam i krivotvorenje računa. Ironično, Bolsonaro je pobijedio zahvaljujući korupcijskoj aferi u kojoj se našla Radnička stranka. Kad već spominjemo Maltu, treba naglasiti da stranica Wikipedije na portugalskom piše puno opširnije pa navodi da je ovaj pastor, pjevač i političar optužen za mučenje te da je pronevjerio novac namijenjen kupnji kola hitne pomoći. Uz sve navedene skandale, Malta je veliki vjernik kojem su glavni problem homoseksualci. Ako itko, on je najprikladniji da povede molitvu u trenutku u kojem je vlast u Brazilu preuzeo fašist kojemu su glavni neprijatelji žene, LGBT osobe i izmišljene aveti komunizma.
Pobjeda Bolsonara označava daljnje skretanje Južne Amerike u desno. Argentina, Kolumbija, Peru i Čile izabrali su konzervativne predsjednike. Bolivija i Ekvador također su skrenule u desno. Lijevo su ostale još samo Kuba i Venezuela.
Brazil je zemlja koja godinama prolazi kroz socijalne, ekonomske i političke krize. Iza njih je najgora recesija u povijesti, korupcijski skandali destabilizirali su državne institucije. Prvu brazilsku predsjednicu, smijenjenu Dilmu Rousseff (prva predsjednica na svijetu koja je demokratski izabrana, a tada smijenjena), zamijenio je Michel Terner. koji je pak u povijest ušao kao najmrži vođa u brazilskoj demokratskoj povijesti – čak 82% Brazilaca ove je godine njegovu vladavinu ocijenilo najgorom od završetka diktature 1985. godine. Terner iza sebe ima uredbu o krčenju Amazonske prašume na sjeveru Brazila, no uredbu je nakon brojnih kritika povukao samo mjesec dana nakon što ju je donio.
Velike planove za Amazonu ima i novi brazilski predsjednik Bolsonaro. Za početak, može se očekivati da će, poput Trumpa u SAD-u, oslabiti zakone koji se bave zaštitom okoliša u korist velikih kompanija koje se bave naftom i plinom. Mnogi smatraju da su Bolsonarove rasističke uvrede na račun autohtonog stanovništva prašume samo priprema da ih se dehumanizira i da se preuzme i uništi njihov teritorij (izjavio je da imaju izbor – prilagoditi se ili nestati). Bolsonaro je već najavio otvaranje Amazone tržištu i povlačenje Brazila iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Održiva upotreba zemljišta i borba protiv ilegalnog krčenja šuma i oduzimanja zemlje važni su autohtonim stanovnicima Amazone. Bez toga, njihov tradicionalni život i upravljanje šumama na održiv način (u korist cijelog čovječanstva!) neće biti moguće. Bolsonaro se bori protiv niza mjera za očuvanje šuma – od subvencioniranja brazilskih službi za zaštitu okoliša i subvencioniranja agencija koje nadziru očuvanje i provođenje zakona (u okviru Ministarstva poljoprivrede), kao i na očuvanje područja bez puteva. Bolsonaro je predložio izgradnju autoceste kroz zaštićeno šumsko područje, što direktno poziva na gospodarsku aktivnost i građenje objekata uz to područje.
Privatizacija pluća Zemlje možda je opasnost koja nam svima indirektno prijeti, no za neke Bolsonarove sugrađane direktna opasnost je stigla i prije njegove pobjede. Brazilski mediji raspisali su se o upadima policije na fakultete. Profesori su bili ispitivani, a materijal percipiran kao lijevi, oduziman. Nakon izborne pobjede, članica Bolsonarove stranke lansirala je Facebook kampanju u kojoj 70.000 svojih sljedbenika poziva da prijave indoktrinirane profesore čiji stavovi vrijeđaju ili ponižavaju religiju ili političko usmjerenje studenata.
Može se očekivati da će uskoro Bolsonaro policiji dati ovlasti slične onima koje je Rodrigo Duterte uveo na Filipinima. Bolsonaro naime misli da su dileri, članovi bandi i drugi kriminalci, stvorenja bez ljudskih prava i da bi policija za njihovu eliminaciju trebala biti nagrađivana. Donošenje takvih mjera sasvim sigurno bi povećalo krvoproliće na ulicama Brazila. Gdje god je takva taktika uvedena, dugoročno nije donijela rezultate.
Također je za očekivati da će Brazil i SAD (pod Trumpovom vlasti) dobro surađivati. Obojica su veliki neprijatelji Kine i veliki prijatelji Izraela (Bolsonaro je najavio zatvaranje Palestinskog veleposlanstva u Brazilu uz riječi da Brazil neće surađivati s teroristima te seljenje Brazilskog veleposlanstva u Jeruzalem). Pobjeda Bolsonara na neki je način ponavljanje Trumpove pobjede, samo u Brazilu.
Stručnjaci za njegovu pobjedu krive društvene mreže, a da se ne zapitaju zašto takvi demagozi osvajaju izbore za izborima. Ponovno se potvrdilo da se ljudima ne može previše vjerovati da će odabrati dobro kad ih se potiče da se ponašaju kao razjarena rulja, kažu. Društvene mreže pridonose tome da se ljudi ponašaju primitivno, tvrde. No leži li sva odgovornost samo na medijima i društvenim mrežama? Možemo li konačno priznati da ljudi biraju luđake zato jer su ljuti, nemoćni i ne znaju bolje? Liberalni status-quo ne hrani gladne, a ljevica nema iza sebe ni apsolutnu podršku liberala ni moć korporacija koje podržavaju Trumpa, Orbana, Bolsonara. Moćnoj eliti uvijek će biti draži desničari poput navedenih od onih koji žele srušiti privilegirane. Korporativni svijet ne zanima kako siromašno brazilsko stanovništvo izvući iz siromaštva, iz slamova, kako ljudima izgraditi domove, kako maknuti uzroke onog kriminala za koji Bolsonaro obećaje da će ga ukloniti s ulica Brazila pucnjavom. Za njih je veća opasnost od bilo kojeg fašistoidnog luđaka netko tko vjeruje da je drugačije društvo moguće, za njih je priča o pravima radnika i sirotinje na dostojanstven život najveća, najradikalnija opasnost.
Određeni američki mediji danas bez srama pišu o Bolsonarovoj pobjedi kao o konačnoj pobjedi američke politike u Južnoj Americi, kao da priznaju da im je postavljanje fašista na vlast uvijek bio interes. Je li još uvijek smiješno? Koliko god željeli, fašiste ne možemo poraziti satirom. Fašistima treba onemogućiti da javno govore, da se organiziraju: za jezik fašizma treba postojati nulta stopa tolerancije. Za sve koji im daju medijski prostor i na taj ih način potvrđuju, također. Fašisti ne žele demokratsko društvo i ne postoji razlog da njihov mrziteljski govor uživa prava takvog društva. Ako možete, pomozite najugroženijima i donirajte. Bolsonaro je jak, ali otpor mora biti jači. SF-SN!
I.Š.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.