TEKST

Zov divljine — putopis Švedskom


Švedska je zemlja divljine, čak je 57%, odnosno 23 milijuna hektara površine prekriveno šumom, a mi smo za svoju avanturu odlučili odabrati rezervat prirode Malingsbo-Kloten u južnoj Dalarni i sjevernom Västmanlandu. Malingsbo-Kloten jedan je od najvećih prirodnih rezervata u Švedskoj, visoka brda i duboke doline okružuju dugačka i čista jezera koja su kao stvorena za beskrajna lutanja kanuom ili kajakom.


Švedsku sam prvi put posjetila prošle zime, za vrijeme najduže noći u godini  zbog čega se cijela zemlja doimala kao mračno ali svejedno prijateljsko mjesto. Nekoliko sam dana provela u Gothenburgu, gradu čija je klima izrazito neprivlačna i vlažna, s gotovo neprestanom kišom. Dane smo provodili usred gradske vreve, jureći po muzejima i Lisebergu, najvećem švedskom zabavnom parku. Nekoliko mjeseci nakon kratke švedske avanture svijet se na neko vrijeme ugasio, letovi su odgođeni, busevi promijenili vozne redove, u srca nam se zavukao podmukli strah. Pandemija je otkazala 2020. godinu ali i dio 2021. Ali upravo je pandemija bila razlog mog odlaska u Švedsku i sasvim spontane robinzonske avanture.

Švedska nas je dočekala jednako prpošna i zaigrana, kao da pandemije nije niti bilo, u dućanima nije bilo obaveznih dezinfekcijskih sredstava i ljudi se nisu pretjerano držali na udaljenosti. Nakon višemjesečne izolacije, cijela nam je ta normalnost bila nenormalna pa smo odlučili naći ravnotežu odlaskom na kampiranje. Iako se često govori o Hrvatskoj povezanosti s prirodom, rekla bih da nismo ni blizu skandinavskoj usklađenosti s njom. To je lako vidjeti iz njihovog zakona Allemansrättena. Naime, u Švedskoj  je zakonom omogućeno da svaka osoba slobodno boravi u prirodi i ima pravo na besplatno kampiranje ili parkiranje motorne kućice na javnom ili tuđem zemljištu do 24 sata. Nakon toga, zemljoposjednika se treba tražiti dozvolu za boravak.

Švedska je zemlja divljine, čak je 57%, odnosno 23 milijuna hektara površine prekriveno šumom, a mi smo za svoju avanturu odlučili odabrati rezervat prirode Malingsbo-Kloten u južnoj Dalarni i sjevernom Västmanlandu. Malingsbo-Kloten jedan je od najvećih prirodnih rezervata u Švedskoj, visoka brda i duboke doline okružuju dugačka i čista jezera koja su kao stvorena za beskrajna lutanja kanuom ili kajakom. Švedska je Vlada 1977. godina odlučila zaštititi to područje te ljudima omogućiti nesmetani boravak u prirodi, zahvaljujući čemu je ona još uvijek popularno utočište mnogih divljih životinja.

Ideja je bila doći u nedjelju, pokupiti kanu i krenuti ali s obzirom na to da svugdje kasnimo, tako smo shvatili da ćemo zakasniti i po kanu jer se agencija za iznajmljivanje zatvarala relativno rano. Umjesto da se vratimo doma i odspavamo jednu noć u miru ipak smo odlučili krenuti prema našem odredištu te spavati na nekom okolnom mjestu. Vozili smo polako i zabavljali se u autu, usput tražeći idealnu lokaciju za kampiranje, no s obzirom na duge dane nismo ni primijetili da je već postalo kasno. I tako smo se vozeći nabasali na super lokaciju ali na kojoj se grupa teenagera zabavljala uz lošu glazbu, potom smo našli još jedno krasno mjesto ali shvatili da je to vojni teren, onda smo našli zabito jezero na kojem smo oko 2 ujutro postavili šator. No, za vrijeme postavljanja šatora iskusila sam nešto stravično. Na švedskom ih zovu knott, na engleskom midge, a ja bih rekla da su najučinkovitije sredstvo za mučenje koje je priroda ikada izmislila. Zamislite nešto veličine vinske mušice što dolazi u nezamislivim rojevima te se priljepljuje za vas i grize kao komarac. Iako mi je V. već jednom pokušavao dočarati strahotu tih mušičastih komaraca, uvijek sam odmahivala rukom govoreći da ih imamo i u Hrvatskoj te da nisu ništa posebno. Sada sam saznala da nije niti najmanje preuveličavao te da nisam imala pojma da tako mala bića mogu tako gristi i dovesti do ludila. Možda u močvarnim područjima kod nas postoji nešto slično ali nisam imala nesreću susreta s time. Sakrili smo se u šator ali svrbež je bio toliko intenzivan da smo odlučili spakirati stvari i pobjeći glavom bez obzira. Na nekom ugibalištu smo se odlučili ispružiti na zemlju i zadrijemati, ionako je već bilo jutro.

Iako smo bili umorni od neprospavane noći, prava je avantura počela u ponedjeljak kada smo napokon došli do svog kanua u kojeg smo utrpali svu opremu za kampiranje, previše hrane i društvene igre. Nisam napomenula da je s nama bio jedan posebni putnik – naš pas. On je također živčano protestirao protiv vražjih knottova te čekao polazak u otkrivanje Švedske. Iako generalno znamo kako se detaljno pripremiti za kampiranje, ovaj smo put podbacili pri ekonomičnosti te se živežno opremili kao da idemo na gurmansko natjecanje. Bili bismo daleko pametniji da nismo znali da kanu može nosit veliku količinu stvari pa zbog vrlo spontane odluke da odemo na putovanje jezerima, pomno planiranje nije bilo prioritet.


Plovidba kanuom po jezerima je izrazito umirujuća i većinom nimalo naporna. U kanuu se nalaze dvoje ljudi te svatko ima jedno veslo, stražnja osoba je zadužena za detaljnije upravljanje smjerom, a potrebna je i minimalna koordinacija veslanja kako bi sve išlo glatko. Mi smo od prvog zamaha plastičnim veslima bili prilično dobro usklađeni te se činilo da naš kanu klizi jezerom kao vrući nož kroz maslac. Postoji nešto strašno radosno u polakome promicanju kristalnom vodom koju okružuje gusta šuma, osjećala sam se kao da svi problemi ostaju iza mene na obali. Prvi smo kamp postavili na otoku usred prvog jezera Långvattnet jer je na njemu bilo moguće paliti vatru. Naime,  park prirode nalazi se između dvije općine od kojih svaka ima posebne zakone, pa tako i zakon o paljenju vatre za vrijeme ljetnih mjeseci s obzirom na sve više temperature. Zato je desna strana jezera bila fire friendly, a lijeva nije. 

Moj je Švedski suputnik prepričavao svoje kamperske anegdote iz djetinjstva, degustirali smo tradicionalno kampersko piće Nyppon soppa („juha“ koja ima okus kao pekmez od šipka)  i bilo je zaista vidljivo da je u njihovoj kulturi takav boravak u prirodi normalan dok je meni kampiranje u djetinjstvu bilo strano. Možda se ipak tu ne radi o našoj kulturi već specifično o mojoj obitelji koja je svoju potrebu za boravkom u prirodi ispoljavala radnim akcijama u Zagorju gdje imamo vikendicu.

Iako je ljeto idealno vrijeme za ovu rekreaciju, svaki iskusni Skandinavac će znati da je neophodno pripremiti se za kišu pa smo zato i mi imali iznenađujuću količinu protukišne opreme. No, klimatske promjene čine svoje tako da, na živo čuđenje mog suputnika, od kiše nismo vidjeli niti kap. Plavetnilo neba se nadvijalo nad nama, kao i neumorno sunce koje je više podsjećalo na Mediteran nego na Skandinaviju. Dapače, iako sam tamnije puti i navikla na sunce, uspjela sam izgorjeti te napokon shvatiti kako se svi svjetloputi kupači osjećaju na Jadranu. Moj Skandinavac se nije mogao načuditi idealnim vremenskim uvjetima jer mu se nikada nije dogodilo da bar jedan dan nije uništen olujama ili neprestanom kišom. Moram priznati da nisam bila nesretna zbog manjka tog iskustva.

Još jedna neobična pojava koja je obogatila naš boravak u divljini je i dugi dan, suprotnost onoga što sam iskusila pri prvom dolasku u Švedsku. Naime, za vrijeme lipnja i srpnja dan u Švedskoj traje do sitnih noćnih sati. Gotovo u ponoć smo gledali zalazak sunca, a pravog mraka nije niti bilo, tek jači sumrak od 1 do 3. Možete zamisliti kako je to bilo zbunjujuće za orijentaciju u vremenu. Kada bi u Švedskoj bilo 23:30 osjećaj je bio kao kad je kod nas 20:30. Ne mogu reći da mi se nije svidio beskrajan dan, dapače, jednom smo prilikom gotovo u ponoć išli veslati po jezeru jer je pogled na sve strane bio naprosto spektakularan.

No, postoje i manje lijepe stvari pri uživanju na jezerima s kanuom. Prijelazi iz jezera. Pri prijelazu morate isprazniti cijeli kanu, postaviti ga na kotače te ga odvesti do drugog jezera. Prijelazi variraju u svojoj strmini i dužini, a moram priznati da sam ih sve jednako mrzila jer su oduzimali i po sat vremena naše uživancije. Teglili smo stvari kao magarci, kanister od 20 litara vode činio se kao uteg od 100 kilograma, proklinjala sam svaku najmanju sitnicu koju smo bez veze ponijeli sa sobom jer je svaka značila dodatni teret. Upravo je to razlog zbog kojeg je najbolje ne pretrpati se stvarima.

Na sreću, imali smo samo tri prijelaza. Možda ne zvuči puno ali još jedan bio bi previše. No, drugo jezero koje smo posjetili, Korslången, bilo je toliko spektakularno da se svako maltretiranje s prijelazima isplatilo. Prvo jezero je bilo maleno i izduženo, no drugo je imalo mnogo zanimljivih otoka od kojih nam je jedan postao privremeni dom.

Norra Bredsjön, treće jezero  bilo je ogromno i djelovalo je toliko smireno da me gotovo plašilo, podsjećajući me na neke Kingove horror priče.  Upravo nam je ta nepomična mirnoća jezera omogućila da iskusimo nešto predivno. Iz bliza smo vidjeli kako dabar uskače u vodu i pliva te nestaje u dubini jezera. Meni je to bio prvi put da sam susrela dabra u divljini i nisam ni znala da jedan glodavac može donijeti takav val oduševljenja.

Na jezeru Norra Bredsjön nema nijednog otoka, a zbog našeg vrckavog psa nismo željeli kampirati na obali pa smo u već poodmakli sat, umorni od prijelaza i veslanja ipak odlučili vratiti se na „naš“ otok gdje smo ponovno postavili kamp te do ranog jutra uživali uz vatru, glazbu, malo vina i novu društvenu igru Robinson Crusoe koju smo kupili baš za ovu robinzonsku avanturu. Naravno, u našem stilu, odabrali smo najneprikladniju igru za kampiranje jer se sastoji od milijun komadića, a na otoku nije bilo niti jedne ravne plohe za postavljanje ploče. Upravo je zato cijeli doživljaj bio još zabavniji.


Još jedna prednost boravka u divljini je nemogućnost distrakcije. Navikli smo da smo uvijek na mobitelima, okruženi reklamama, informacijama i bukom. U prirodi se sve svodi na zaranjanje u samog sebe i posvećivanje osobama s kojima boravite. Razgovori su iskreniji i dublji te je zaista lako još se dublje povezati sa svojim suveslačima. Mi smo, iako smo i inače bliski, kroz ovo putovanje pretumbali svakojake teme te se upoznali na drugačiji način.

Upravo sam zato osjećala da je tjedan dana veslanja, kampiranja i opuštanja prošlo prebrzo te nisam bila presretna što smo divljinu morali zamijeniti asfaltiranom džunglom. Iako smo bili umorni od sunca, i veslanja, ispunjeni nekom novom motivacijom zaputili smo se prema Stockholmu. Naš je pas dokazao da je rođen za grad jer ga nikada nisam vidjela sretnijeg nego kad je zaronio među meke pokrivače na krevetu te se samo prevrnuo na leđa i zaspao snom polarnog medvjeda. Ja sam s druge strane osjećala neku nejasnu nostalgiju za kvrgavim i tvrdim tlom našeg malog otoka na kojemu me nisu morile teme političkih izbora, globalne krize potencirane pandemijom, socijalno distanciranje te sve ostale univerzalne teme koje nikome ne daju spavati ovih dana. Potom sam i ja usnula i u polusnu vidjela naš jezerski otok na kojeg ćemo se jednog dana sigurno vratiti.


Vedrana Pavlak

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close