TEKST

Zašto se trebamo prestati zgražati nad suvremenim „fašistima“?


Izvještaji s Desničara u pubu koji nas informiraju o tome da se ustaške pjesme pjevaju i u 2021. godini, beskorisni su ukoliko istovremeno ne sadrže i uvid u činjenicu da se kroz raspravu širila radikalna propaganda prema kojoj, primjerice, očuvanje „tradicionalnog morala“ nužno znači ukidanje ili bar ograničavanje dostupnosti kontracepcije. Na taj način ljevica, premda može imati uvid u teme koje su na agendi radikalne desnice, prioritizira etiketiranje nad analizom, performativni antifašizam nad stvarnim aktivističkim djelovanjem. Potrebno je ozbiljno se uloviti u koštac s ideologijom radikalnih desničara, upoznati se s njihovim namjerama i metodama. Odbacivanje takvog rada kao marginalnog je ustupak koji si ljevica ne može dopustiti.


U posljednjih se desetak dana, nakon napada na sudionike i saveznike zagrebačkog Prajda, u medijima razvila javna hajka na homofobe i fašiste Zagreba, a koja se u konačnici svela na pokušaj bojkota pivnice Veliki Tolk. Unatoč tome, u njoj se u srijedu ipak održao privatni event radikalnih i ekstremnih desničara pod nazivom Desničari u Pubu (DuP). Ovaj se događaj u organizaciji političke stranke Generacije obnove odvija relativno redovito već preko 2 godine u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu, Splitu i Karlovcu. Međutim, još nijedno okupljanje nije izazvalo ovakvu reakciju javnosti, što je direktno utjecalo na rekordnu posjećenost – bilo je prisutno oko sedamdeset mladih ljudi, pri čemu se, neiznenađujuće, žene moglo pobrojati na prste jedne ruke.[i]

Premda je sam događaj problematičan zbog niza razloga, do kojih ću doći malo kasnije, izvještavanje o njemu obilježio je isprazan senzacionalizam u stilu i sadržaju. Ne, desničari u srijedu nisu uistinu kovali strategije prebijanja manjina u mračnim ulicama ili paljenja štandova, već se radilo o šalama izvučenim iz konteksta. O lošem humoru možemo raspravljati, ali nazivati to strategijom hrvatske radikalne desnice znači u potpunosti ignorirati realno stanje i konkretne metode, taktike i arene u kojima suvremeni desničari djeluju. Senzacionalističko izvještavanje, zgražanje nad „neofašistima“, „ekstremnom desnicom“ ili „hrvatskom alt-desnicom“,[ii] čija je jedina referentna vrijednost prijetnja koju utjelovljuju, služe samo mitologizaciji suvremenih političkih i kulturnih zbivanja.[iii]

Generacija obnove, konkretno, pripada stranačkoj obitelji populističke radikalne desnice, kako ju definira Cas Mudde,[iv] što podrazumijeva postojanje populističkih, nativističkih i autoritarnih stavova u njihovoj ideologiji. Među rijetkima koji znaju za njih, članovi Generacije obnove poznati su kao jedna od političkih stranaka koja se najaktivnije protivi imigraciji i snažno zagovara slijeđenje mađarskog primjera za rješavanje „sigurnosnog pitanja“ na hrvatskoj granici. Što se tiče članstva, Generacija obnove vodi „nacionalističko-inkluzivnu politiku“, prihvaćajući sve mlade koji prihvaćaju njihova temeljna načela, uključujući spektar od nacionalsocijalista do libertarijanaca. Premda djelomično podsjećaju na fašističku ideologiju, eventualne sličnosti ne opravdavaju nekritičko pripisivanje zajedničke esencije različitim fenomenima.

Ovaj način izvještavanja lijevo-liberalnih medija, kako ih desničari nazivaju, neprimjeren je i opasan iz nekoliko razloga. Stvaranje kolektivne histerije oko rasta radikalne desnice onemogućava nas da prepoznamo suvremene mehanizme njenog djelovanja, što razara sve postojeće temelje za sustavno organiziranje na ljevici. Nametanje etikete „fašista“ na ljevici se danas koristi u performativne svrhe delegitimacije neprijatelja, čime se odustaje od ikakvog kritičkog promišljanja materijalnih uvjeta rasta i razvoja suvremene radikalne desnice. Pritom se stvara i dojam da je fašizam patološki, da radikalni desničari nisu integrirani članovi društva, već monstrumi izolirani iz zajednice te da ih osobno vjerojatno ne poznajemo. S druge strane, etiketa „ekstremnog desničara“ istovremeno predstavlja način autolegitimacije za samu desnicu, tj. način konstruiranja vlastitog identiteta kao nepokolebljive, čiste desne opcije koja je u nemilosti sistemskih medija („mi nismo oni, mi smo ‘prava’ desnica“), što je korisna strategija privlačenja antisistemski nastrojenih glasača.

U konačnici, bez obzira na bombardiranje izvještajima o ponovnim pojavama fašizma u suvremenim demokracijama, mi o tim „ekstremnim desničarima“ iz opće-informativnih kanala ne saznajemo apsolutno ništa. Ne znamo za što se zalažu, ne znamo koje su im strategije i ne znamo kako se protiv njih boriti, ali znamo da je Frano Čirko jednom uhvaćen na fotografiji s podignutom desnicom, a jednom se u srednjoj školi našminkao i tako slikao s prijateljem.

Vratimo se stoga na pitanje što se uistinu odvijalo s radikalnim desničarima u posljednjih desetak dana.  Nakon što je mađarski parlament u lipnju gotovo jednoglasno usvojio novi zakon kojim se, pod krinkom borbe protiv pedofilije, zabranjuje prikazivanje LGBT+ sadržaja u javnim institucijama, desno orijentirani saborski zastupnici krenuli su u kampanju donošenja sličnog zakona za smanjenje „LGBT propagande“ u Hrvatskoj. Nakon održavanja zagrebačke Povorke ponosa i popratnih napada na pripadnike i saveznike LGBT+ zajednice, u medijima se razvila javna rasprava. Uslijed ovih događanja, marginalna politička stranka Generacija obnove, koja broji oko 200-injak članova, odlučila se da će na posljednjim Desničarima u pubu razgovarati upravo o ovoj temi.

Na ovom događaju, koji su sveukupno do sada održao preko pedeset puta, već se raspravljalo o temama poput posljedica seksualne revolucije. Tada su radikalni desničari osudili ratificiranje Istanbulske konvencije,[v] omogućavanje udomljavanja istospolnim parovima te zaključili da je potrebno zaustaviti „infiltraciju lijevih ekstremista u institucije“ kao i „ljevičarsku politizaciju privatnog života građana“.[vi] I u svojim temeljnim načelima Generacija obnove jasno naglašava da smatraju kako  „istospolna zajednica nije obitelj, niti po svojoj naravi ikada može biti obitelj te kao takva nema osnovni preduvjet za normalan i stabilan odgoj i odrastanje djece“.[vii] Osim navedenog, u retorici članova i suradnika Generacije obnove čuje se i kako LGBT+ zastave „siluju javni prostor“ te da „gay parade liče na miks pornografije i horor filmova“.[viii]

Međutim, nijedan od ovih istupa nije izazvao toliko intenzivnu reakciju ljevice, pozive na bojkot ili javne rasprave. Primjerice, svojedobno smo se zgražali nad izjavom Ivana Topića, dopredsjednika Generacije obnove, kada je na svom privatnom Twitter profilu objavio: „zaista kažem vam bolje je za dijete da ga podiže čopor vukova nego istospolna zajednica“,[ix] no i to nas je brzo prošlo.  S obzirom na navedeno, nije u potpunosti jasno oko čega se upravo sada razvila značajna reakcija u medijima. Jesmo li uistinu šokirani činjenicom da se mladi desničari organiziraju (DuP se u Velikom Tolku održavaju već neko vrijeme, nakon što su protjerani iz pivnice Pinta), ili smo upravo sada, osam godina nakon referenduma o braku, shvatili da u Hrvatskoj postoje radikalni desničari koji zagovaraju ukidanje seksualnih sloboda?

Većina istraživanja političkog mnijenja (poput Eurobarometra i European Social Surveya) pokazuje relativno visok udio nacionalističkih, autoritarnih, anti-imigrantskih i tradicionalnih stavova među europskim građanima.[x] U tom smislu, ključne karakteristike ideologije radikalne desnice u velikoj su mjeri u skladu s javnim mnijenjem i ne predstavljaju iznimku, ili rezultat krize, u zapadnim demokracijama. Ništa od ovoga nije novo.

Da, u srijedu se poslije Desničara u pubu skandiralo „Ubij pedera!“. Da, zadnji govornik je završio sa „Za dom!“. Sve smo to ranije čuli i teško to možemo definirati kao skandaloznu vijest. Umjesto da se fokusiramo na usputne parole, možda bi vrijedilo poslušati što su Desničari govorili tijekom samog eventa, u trenutcima kada su se trudili ozbiljno pristupiti problemu. Ne u svrhu idealiziranja neke „objektivne“ ili „neideološke“ rasprave, već kako bi se konačno upoznali s ideologijom i strategijama neprijateljskog djelovanja. Jer koliko god ljevica voli vjerovati da su desničari zapeli u onom starom nekritičkom glasanju za HDZ, nisu.

Na Desničarima u pubu u srijedu se ozbiljno raspravljalo o dvije teme. Prvo, o izvoru „homoseksualne i LGBT etike“, tj. o razlikovanju između shvaćanja seksualnosti kroz prizmu reprodukcije ili kroz prizmu užitka. Desničari su ovdje pokušavali braniti tezu da se odvajanjem ljudske spolnosti od njene reproduktivne uloge otvorio put normalizaciji raznih vrsta seksualnosti, pri čemu je sada nemoguće povući granicu između opravdavanja homoseksualnosti i opravdavanja pedofilije – ako je svrha užitak, oboje ga donosi. Umjesto toga, svrha seksa, u skladu s tradicionalnom etikom, trebala bi biti isključivo produkcija djece, a uloga obitelji isključivo reprodukcija patrijarhalnih obiteljskih odnosa kroz heteronormativni odgoj. U skladu s Kantom, kako sami tvrde, homoseksualnost se ne može poopćiti na univerzalnu maksimu (jer ne bi dolazilo do reprodukcije društva), pa je ona samim time nemoralna i štetna.

Drugi dio diskusije okupirala je rasprava o strategijama i metodama borbe koje bi radikalna desnica trebala prioritizirati. Suvremena radikalna desnica na temelju specifične interpretacije Gramscija kao svoju temeljnu strategiju uzima preuzimanje kulturne hegemonije. Konkretno, radikalni desničari vjeruju da ljevica apsolutno dominira grassroots aktivizmom i pop-kulturom, pa  su upravo to područja na koja se desnica treba fokusirati. Generacija obnove tako se svjesno i strateški organizira na polju intelektualno-kulturnog rada – sami Desničari u pubu održavaju se kako bi se ostvarila tri cilja: političko obrazovanje članova kroz unaprijed zadane materijale i moderirane rasprave, vježbanje javnih izlaganja te socijalizacija i povezivanje članova i podržavatelja Generacije obnove. Isti ljudi pritom aktivno djeluju u udrugama (Gromovnik, Obnova), tiskaju časopise (Obnova) i desničarsku literaturu (Repressija; novoosnovani „kulturni centar“ Vokativ).

Tako je temeljna strategija Generacije obnove – dugoročno aktiviranje u udrugama civilnog sektora s namjerom postupne radikalizacije – prevođenje radikalno desnih autora, normalizacija radikalno desnog diskursa i poticanje rasprave o samim temeljima modernih zapadnih demokracija, poput primjerice ljudskih prava.  Tek je sporedno organiziranje mirnih prosvjeda i poticanje vlastite cancel-kulture (bojkot pro-LGBT+ sadržaja poput Netflixa), prvenstveno iz razloga što ni nemaju dovoljno ljudstva da bi ovakve metode imale ikakvog efekta. Nema tu puno apetita za uspostavljanje totalitarne vlasti.

Ono što se odvija, međutim, jednako je zabrinjavajuće. Desnica posljednjih godina puno uspješnije mobilizira i uključuje mase nego ljevica. Osim očitog primjera referenduma o braku, rad na mikro-razini manifestira se i u ogromnom odazivu na različite Hodove za život, velikoj količini kampova za djecu i mlade, pa i u samim Desničarima u pubu. Pritom je važno naglasiti da radikalni desničari istinski vjeruju da su oni većina, da su diskriminirani od strane manjine zbog svojih tradicionalnih stajališta, te da je stoga za uspjeh potrebno stvaranje zajedničke fronte sa svim pobornicima tradicionalnog morala.

Nepovjerenje u metode javnog otpora poput prosvjeda proizlaze iz teorije da ljevičari ionako zauzimaju većinu pozicija u ključnim institucijama, pa prosvjedi desničara nikad neće uspjeti, posebice ako su bezopasni i civilizirani: „jedini način da se stvari promjene je da pokažemo da se imaju razloga bojati. Ne kroz mlaćenje, ali da se imaju razloga bojati“. To se postiže, prema nekima, kroz izgradnju snažnih retoričkih sposobnosti, zbog čega smatraju i Desničare u pubu svojevrsnim prosvjedom, kao i „festivalom demokracije koji su osudili lijevo-liberalni mediji jer gaje simpatije prema totalitarnom komunističkom sustavu.“

Jednako tako, naglasili su da se, umjesto nasilja (koje samo potiskuje stvari), treba raditi na ograničavanju materijalnih uvjeti koji su doveli do liberalizacije seksualnosti (prvenstveno postojanje i dostupnost kontracepcije). Činjenica da među suvremenim desničarima postoje rasprave o materijalnim uvjetima seksualnog oslobođenja znači da su puno opasniji od onih koji isprazno skandiraju „ubij pedera“. Realniji je scenarij, naime, da će desničari uspjeti u ukidanju dostupnosti kontracepcije ili pobačaja nego da će uspjeti u uspostavi novog fašističkog režima koji bi pedere i feministkinje poslao u koncentracijske logore. Izvještaj s Desničara u pubu koji nas informira o tome da se ustaške pjesme pjevaju i u 2021. godini (skandalozno!), beskoristan je ukoliko istovremeno ne sadrži i uvid u činjenicu da se, kroz raspravu, širila radikalna propaganda da očuvanje „tradicionalnog morala“ nužno znači ukidanje ili bar ograničavanje dostupnosti kontracepcije. Na taj način ljevica, premda može imati uvid u teme koje su na agendi radikalne desnice, prioritizira etiketiranje nad analizom, performativni antifašizam nad stvarnim aktivističkim djelovanjem.

Suvremenim radikalnim desničarima u konačnici ne treba fašizam – sve se ove ideje mogu bez većih problema proširiti i unutar suvremenih zapadnih demokracija, institucija, procedura i bez odbacivanja pravila političke igre. Desničari će tako svoju agresiju iskazivati u društvenim, političkim i pravnim mjerama kažnjavanja – kroz moralne osude i diskriminaciju onih koji krše tradicionalne društvene norme ili prijete koheziji društva, koja je po njima značajno ugrožena kroz povećanje slobode pojedinca i nestanak „seksualnih tabua“. Zgražanje nad činjenicom da postoje oni koji odbacuju individualne seksualne slobode ili baštine određeno naslijeđe NDH u potpunosti je neproduktivno za suvremenu ljevicu, a među radikalnom desnicom pripisivanje etikete „fašizma“ potiče još širu reakcionarnu mobilizaciju. Kultura prozivanja ne predstavlja adekvatan, niti čak prihvatljiv, način borbe protiv suvremene radikalne desnice.

Umjesto toga, radikalnoj desnici treba pristupiti kao suvremenom fenomenu, dijelu širih procesa u Europi i u svijetu, rezultatu specifičnih društveno-političkih okolnosti – prevladavanja neoliberalizma i posljedičnog „šovinizma blagostanja“, gubitka identiteta u suvremenim ekonomskim uvjetima, snažnih razlika između ekonomskog centra i periferije (koji se u našem kontekstu posebno osjete  u ekonomskim migracijama unutar Europske unije) itd.[xi] Potrebno je kritički pristupiti stubovima njihove ideologije i utvrditi koji su korijeni podrške koju ostvaruju. Bojkotiranje Velikog Tolka, koliko god da je zdravorazumski iz perspektive da ne treba materijalno podržavati ljude koji podržavaju radikalne desničare, samo po sebi stvara na toj lokaciji tek bubble ljudi prijemčivih za daljnju i dublju radikalizaciju. Konačno, potrebno je ozbiljno se uloviti u koštac s ideologijom radikalnih desničara, upoznati se s njihovim namjerama i metodama. Njihova opsesija preuzimanjem kulturne hegemonije ne manifestira se samo u normalizaciji diskriminatornog diskursa i sve češćem javljanju ustaških pozdrava u javnosti, već i u neumornom nicanju desničarskih kutaka diljem Zagreba i Hrvatske, čime polako preuzimaju značajan dio društvenog rada i tako dodatno šire bazu. Odbacivanje takvog rada kao marginalnog je ustupak koji si ljevica ne može dopustiti.



[i] Autorica ovog članka prisustvovala je Desničarima u pubu u sveukupno 7 navrata, uključujući i posljednje srijede, 7. srpnja kada je tema bila „Borba protiv LGBT+P propagande“.

[ii] Vidi: Klindžić, Dora „Kako je internet regrutirao novu generaciju fašista?“; Strickland, Patrick „Croatia’s ‘alt-right’: A dangereous group on the margins“.

[iii] Vidi: Taguieff, Pierre-André, Osveta nacionalizma. Neopopulisti i ksenofobi u napadu na Europu, TIM Press, Zagreb, 2017.

[iv] Mudde, Cas, Populist Radical Right Parties in Europe, Cambridge University Press, 2007.

[v] Navode da „rodna ideologija predstavlja najpeerverzniji izraz kulture smrti i protukršćanske antropologije“. Dijanović, Davor, „Iz hermafroditske veze Istanbula i Marakeša može se izroditi jedino čudovište koje će do kraja pokopati zapadnu civilizaciju“.

[vi] Vidi: Facebook objava Desničari u pubu, 18. prosinca 2018.

[vii] Generacija obnove, „Temeljna načela“.

[viii] Vidi: Facebook objava Generacije obnove 16.6.2019.

[ix] Vidi: Filipović, Miroslav, „Skandalozan tvit izbornog kandidata: ‘Kako lijevoliberalne kur*e i pede*i misle da će pošten čovjek prihvatiti njihov spin…’“.

[x] Mudde, Cas, „The Populist Radical Right: A Pathological Normalcy“, West European Politics, 33 (6), 2010, str. 1176-1177.

[xi] Obućina, Vedran, „Radikalno desne stranke u bivšim komunističkim državama: izazovi liberalnoj demokraciji ili socioekonomski protest“, Anali hrvatskog politološkog društva: časopis za politologiju, 8 (1), 2011, str. 97-105.


Lorena Drakula 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close