TEKST

Impresije o Švedskoj III. — Država i grad blagostanja?


U tjednu u kojem je Švedska po prvi puta izabrala ženu za premijerku te time punila naslovnice europskih medija, naša suradnica Dora Pavković, koncentrirajući se posebno na funkcioniranje socijalne države, odnosno “države blagostanja” skandinavskog tipa, piše o impresijama stečenim u ovoj skandinavskoj zemlji.



Kako ne voljeti zemlju gdje sam izbrojila vise LGBT nego švedskih zastava kako se vijore u vrtovima i na kućama? Kako ne voljeti zemlju koja je jedna od najsekularnijih na svijetu, gdje su lezbijske svećenice, pa i parovi lezbijskih svećenica, nešto potpuno normalno, gdje svećenici nemaju problema s gay brakovima? Šveđani, prema analizi američkog autora Zuckermana,  su nereligiozni, ali ne i antireligiozni; nezainteresirani su, „benigno ravnodušni“ i ne razmišljaju puno o religiji – nisu “anti” – u većini slučajeva „pripadaju (crkvi) ali ne vjeruju“.

Naravno, moram spomenuti i da je Švedska uz ostale skandinavske zemlje redovito pri vrhu svjetskih ljestvica kvalitete života i sreće, kao i jedna od najmirnijih i najsigurnijih društava na svijetu (i uz sve prenapuhane priče o gang violence). Na ljestvici UN-ovog Human Development Indexa iz 2020., Švedska je sedma u svijetu (Norveška je prva).

J., moj domaćin u Gothenburgu, gastarbajter, radi na baušteli. Budući da sam znala da je vjernik, očekivala sam klasičnu gastarbajtersku spiku „Švedska je bezbožnička Sodoma i Gomora, Hrvatska je zemlja obećana“, ali gle čuda, J. se nimalo ne uklapa u moje stereotipe. Ne vraća mu se u Hrvatsku, Švedsku voli, divi se jakim sindikatima, uređenoj državi, uvjetima rada, mješavini kapitalizma i socijalizma, pa čak i mentalitetu. U Hrvatskoj ga šefovi drilaju i gadno izrabljuju, u Švedskoj svaki dan na poslu po nekoliko pauza za kavu, pauza za ručak, šef se odnosi prema radnicima kao prema ljudskim bićima, zahvaljuje im se na obavljenom poslu, kupuje radna odijela… Švedska je daleko dogurala u pogledu radničkih prava, kaže J. Nakon samo pet godina rada u zemlji imaš pravo na vrlo pristojnu mirovinu. Ako bi mu se nešto dogodilo na poslu, država bi mu plaćala najam stana. Država blagostanja je ovdje preuzela funkcije koje bi kod nas na Balkanu imala mreža prijatelja i familije – kako kaže pokojni bosansko-hrvatsko-norveški pisac Bekim Sejranović o Norveškoj (što se itekako može primijeniti i na Švedsku): „U Norveškoj je država preuzela socijalnu mrežu. Mi se ovdje snalazimo; ako nemaš para otići ćeš kod prijatelja, kod familije, posudit ćeš. Tamo toga nema. Tamo moraš otić’ u državni ured, popunit formular, dobit socijalnu pomoć. Čim se malo ne uklapaš u te neke šeme – ti si isp’o, a kad ispadneš odmah si na ulici. Nakon dva mjeseca ulice si gotov. Niko te neće zaposlit. Bio si alkoholičar, narkoman… Nakon toga nema nazad.“ Na svoje oči sam vidjela ljude koji su „ispali“ iz sistema – hostel u kojem sam prenoćila u Stockholmu bio je pun starijih ljudi koji nisu govorili engleski i koji su izgleda živjeli tamo, a neki od njih su djelovali lagano mentalno nestabilno – to su ti ljudi koji najvjerojatnije imaju pravo na socijalnu pomoć, ali su, možda zbog mentalnih problema, ispali iz „tih nekih shema“.

Jedna od prvih stvari koje upadaju u oko za vrijeme šetnje gradom su – 7/11, posvuda.  Iz nekog razloga, taj lanac dućana/zalogajnica je u Skandinaviji procvjetao kao nigdje drugdje, doslovno su na svakom koraku. Sve je skupo i ne previše fino, uz iznimku ultimativnog junk fooda – veganskog hot doga za 15 kruna (1 i pol euro). Ovo je ujedno i pro-tip kako preživjeti kao turist u skupoj Švedskoj! Preporučila bih i dumpster diving koji nisam probala, ali sam čula da je prilično dobar.

Espresso House, sveprisutni lanac kafića, je njihova verzija Starbucksa, samo s više „cool“ uređenim interijerom, ipak je švedski dizajn u pitanju. J. kaže da su zbog previsokih cijena najma mnogi mali „independent“ kafići propali. Nije da ih nema, ali nije kao kod nas.

Gamla stan, stari dio Stockholma, nije u potpunosti turistificiran. Tu su skupi restorani i suvenirnice, da, ali, pogotovo ako zavirite u male pokrajnje uličice, naići ćete na fascinantne quirky dućančiće koji su vise usmjereni na lokalce nego na turiste, primjerice Vintage Violence, sićušan dućan s fantastičnom selekcijom psych, metal i punk vinila, ili šarmantnu i atmosferičnu striparnicu Serieboden. Od većih dućana tu su rajevi za geekove, SF Bookstore s nevjerojatnom selekcijom animea, manga, stripova, fantasyja i SF-a, skoro sve na engleskom, te Comics Heaven. Tu je i stockholmska institucija, dućan s metal pločama Sound Pollution. Nikako ne želim promovirati konzumerizam, ali ovoliko kvalitetnih niche dućana nisam nigdje drugdje vidjela, a sve to je samo ono na što sam slučajno nabasala u šetnji.

Skandinavci su svjetski prvaci u integraciji prirode unutar gradova. Prirodni rezervati su posvuda, ponekad čak i blizu centra gradova – prekrasne šume, jezera… Geteborški botanički vrt je najljepši kojeg sam ikad vidjela, a tik do njega je golemi prirodni rezervat Änggårdsbergen. Stockholm ne samo da na fantastičan način koristi rijeku i jezera (grad je praktički sav na vodi), nego i u svojem neposrednom okruženju ima arhipelag od oko 30 000 otoka.

Postindustrijski kvart Snösätra na jugu Stockholma, s kućama od kojih su uglavnom ostali samo ruševni zidovi, zarastao u šumu, 2014. pretvoren je u jedan od najvećih europskih street art muzeja na otvorenom. Južni dio kvarta u međuvremenu je srušen i prepušten prirodi, no dio (zvan Wall of fame) ostavljen je uličnim umjetnicima na brigu. Tijekom kratkog posjeta vidjela sam nekoliko umjetnika na djelu.

Ukratko, mada ovaj tekst nisam zamislila kao reklamu za Švedsku i iako zemlja očito ima dosta problema (od kojih bih izdvojila postepenu neoliberalizaciju i definitivno previše popularni desni populizam, ako već ne neo-nacizam), ne mogu se oteti dojmu da je to još uvijek jedno od najugodnijih mjesta za život na planeti. Nasljeđe države blagostanja po svemu sudeći previše se cijeni da bi se tako lako uništilo. Besplatno zdravstvo, obrazovanje, godišnji odmori, socijalna zaštita, radnička prava, opušteni tempo rada uz obaveznu cozy kavicu i druženje, pa i taj sveprisutni švedski coziness, uz prelijepe gradove i fascinantnu prirodu (koja postaje sve impresivnija što više idete na sjever) – Šveđani stvarno znaju živjeti…


Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close