TEKST

Nemojmo politizirati!

„Mislim da sport ne bi trebalo politizirati. Ta pitanja trebalo je postavljati prilikom dodjele domaćinstva. Bez obzira na to je li riječ o klimi ili ljudskim pravima, nećemo si postavljati to pitanje svaki put kad se igra prvenstvo“.

Logo od 1977. do 1998.

Gore navedenim riječima francuski je predsjednik Macron na samitu G20 prošli tjedan naznačio nadolazeći i prevladavajući obrazac ophođenja s brojnim kontroverzama koje nosi Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Nogomet je u Kataru pao u drugi plan i to je (jedina) dobra stvar!

Kako sam već u prethodnom tekstu rekao, za praćenje i uživanje u modernom nogometu potrebna je kognitivna disonanca. A pogotovo kada svjetsko prvenstvo u nogometu organizira Katar. Davne 2010. godine, kada je donesena odluka o domaćinstvu prvenstva za ovu godinu, Katar je bio 114. zemlja na ljestvici svjetske nogometne federacije – FIFA-e. Ujedno je ta zemlja danas i 114. zemlja na ljestvici indeksa demokracije The Economista, a 119. na ljestvici medijskih sloboda. Zemlja s ocjenom 4 u izvještaju Globalnog indeksa prava, mjerenju koje provodi Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) gdje ocjena jedan predstavlja sporadično kršenje prava a maksimalnih pet označuje sustavno kršenje prava. Ujedno i četvrta zemlja na svijetu po visini BDP-a po glavi stanovnika, treća i po zalihama i po količini izvezenog prirodnog plana.

Nije to naravno prvi put da se svjetsko nogometno prvenstvo održava u nekoj autoritarnoj zemlji. Zemlje pod fašističkom vladavinom bile su u dva navrata zemlje domaćini – Italija 1934. i Argentina 1978. Posljednje svjetsko prvenstvo održavalo se u Rusiji, tako da se domaćinstvo Katara ne mora gledati kao anomaliju već autoritarni niz.

Otkako je 2010. godine određeno da su domaćini prvenstva 2018. i 2022. Rusija i Katar, kontroverze oko toga odabira nisu prestajale do današnjeg dana. Još tijekom procesa odabira pojavile su se optužbe za korupciju koja seže do samih vrhova svjetske nogometne federacije – FIFA-e. Netflixov serijal „FIFA Uncovered“ daje solidan uvid u koruptivni svijet čelne nogometne organizacije i kako se zapravo nogometni svijet posljednjih 12 godina bori s naslijeđem odluka iz 2010. godine. Nije naravno tada korupcija počela, ona seže duboko u povijest, što dokumentarac uspijeva vjerno ilustrirati. Koruptivne prakse tada su doživjele vrhunac, naočigled cijelog svijeta.

Jedan moj drug sjajno je opisao osjećaj nakon gledanja dokumentarca o propalom festivalu Fyre; među svim prikazanim i intervjuiranim osobama doslovce nema osobe kojoj vjerujete ili nad kojom se trebate sažaliti. Osim, naravno, radnika angažiranih na organizaciji festivala koji su ostali zakinuti za plaću. Tako je i u slučaju aktera u „FIFA Uncovered“. Stotine tisuća radnika samo su kulisa, a zapravo se sve preko njih prelama.

Koliko nogometa per capita?

Dodjela prvenstva Kataru značila je da Katar u relativno kratkom roku mora izgraditi svu potrebnu infrastrukturu za iznenadni priljev tolikog broja ljudi. Osim stadiona, to uključuje i hotele, prometnu i komunalnu infrastrukturu, proširenje zračne luke. Ukratko, Katar je zbog toga postao veliko gradilište. Specifičnost Katra očituje se u činjenici da je od 2,6 milijuna stanovnika samo oko tristotinjak tisuća državljana_ki Katra, ostalo su građani drugih zemalja s pravom dozvole rada. Ta brojka od oko 2,3 milijuna stanovnika uključuje ljude i s visokom i s niskom stručnom spremom, sa svih kontinenata, ali predominantno iz Indije i Jugoistočne Azije, odakle dolazi gotovo 1,5 milijuna. Za potrebe provedbe infrastrukturnih projekata zaposleno je na stotine tisuća niskokvalificiranih radnika iz zemalja s velikim brojem siromašnog stanovništva – Indije, Bangladeša, Nepala, Šri Lanke, Filipina.

Ocjena 4 u istraživanju Globalnih prava (provedenom od strane Međunarodna konfederacije sindikata) proizlazi iz sistematskih propusta katarskih vlasti i nevoljkosti da se zajamče minimalni uvjeti radničkih prava, kao i zaštita na radu. Prisilni rad, rad na crno, fizičko i seksualno nasilje, neisplata plaća, oduzimanje dokumenata, lihvarstvo od strane posredničkih agencija, prijetnje pravnim procesuiranjima i policijom – sve je to neminovni dio izvještaja ljudskopravaških i sindikalnih organizacija.

Godinama se spekuliralo o velikom broju poginulih radnika u Kataru, što direktno na gradilištima što indirektno kasnije kao posljedica surovih radnih uvjeta pod ekstremnim temperaturama. Potom su se spekulacije materijalizirale u dva odvojena istraživanja koja su objavljena prošle godine. Prvo je The Guardian objavio članak u kojem je iznio broj od 6 500 umrlih, a pola godine kasnije stiglo je izvješće Amnesty Internationala. Tada se javnim prostorom zakotrljao narativ od 15 000 umrlih na gradilištima, a kao direktna posljedica odluke da se svjetsko prvenstvo održi u Kataru. Ta brojka se spominje i na transparentu koji su navijači Bayerna podigli u posljednjem kolu Bundeslige na kojem je pisalo „15 000 života za 5 760 minuta nogometa. Sram vas bilo!“

Izvor: Twitter profil Bayern & Germany

Kako je to objasnio Deutsche Welle u svojoj fact-checking analizi, obje brojke proizlaze iz službenih državnih statističkih izvješća. Amnesty International je preuzeo brojku iz službenih statistika Katara o broju stranih radnika umrlih u periodu od 2010. do 2019. godine, dok je The Guardian prikupio i zbrojio podatke iz službenih izvješća zemalja iz kojih dolazi najviše stranih radnika. Te brojke odnose se na ukupan broj smrti kao posljedica rada u cijeloj zemlji, u svim profesijama, neovisno o načinu smrti.

Koliko ih je točno umrlo na gradilištima, kao posljedica niskih standarda zaštite na radu, ekstremnih vrućina ili kasnije kao posljedica dugotrajne izloženosti tim uvjetima i vodi loše kvalitete, i dalje je predmet spora. Međutim, odgovornost za brojne smrti je neosporna. Kako službenih vlasti u Katru, tako i FIFA koja je donijela tu odluku. Također, to što ne postoji egzaktna brojka stradalih nimalo ne umanjuje tragediju koja se dogodila.

SP u Kataru – tko će prije do dna!

Još jedna bitna tema dominirala je javnim prostorom – a to je tretman seksualnih manjina u Kataru. Jer homoseksualnost ne da je u Kataru nepoželjna, već je i zakonom označena kao kriminalno djelo. To je potaknulo nekoliko europskih nogometnih saveza da formiraju inicijativu „One love“ – da kapetanske trake budu u duginim bojama kako bi iskazala podršku LGBTIQ zajednici.

Kako se prvenstvo bližilo početku, tako se povećavao pritisak na igrače i trenere da se izjasne o nekim od tih tema. I krenula je igra napucavanja odgovornosti što dalje od svoga gola. Menadžer Liverpoola Jurgen Klopp nemušto je pokušao maknuti pritisak sa svojih igrača i obrušio se na novinare na nedavnoj press konferenciji:

„Vi tu ste novinari, vi ste trebali poslati poruku prije 12 godina, ali tada nije bilo tako kritičkih članaka oko okolnosti koje su bile jasne. Tu smo krivi, a sad govorimo igračima da bi trebali nositi nekakve trake, a ako to ne učine, da su na drugoj strani. Ne, ne, to su nogometaši, ovo je turnir i oni moraju otići i igrati najbolje što mogu za svoje zemlje. To nema ništa s okolnostima SP-a. […] Vi više nego ja ste sve ovo dopustili prije 12 godina.“

Kapetan Francuske reprezentacije Hugo LLoris pitanje traka na dresovima sveo je na pitanje kulture:

„Prije nego bilo što poduzmemo, FIFA i Francuski nogometni savez se s time moraju složiti. Naravno, imam svoje mišljenje i ono se donekle slaže s predsjednikovim. U Francuskoj, kada dočekujemo strance, želimo da se ponašaju prema našim zakonima i poštuju našu kulturu. I ja ću to učiniti u Kataru. Slagao se ja s njihovim idejama ili ne, moram pokazati poštovanje.“

Dan prije početka prvenstva, Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e održao je govor koji je valjda trebao ispasti povijesni. U maniri Milanovićevog empatiziranja sa stanovnicima Gunje nakon poplava, Infantino se pokušao solidarizirati s raznim ranjivima skupinama – Arapima, Afrikancima, osobama s invaliditetom, seksualnim manjinama. Rekao je da zna što znači biti diskriminiran i maltretiran kao stranac u drugoj zemlji jer su ga kao dijete maltretirali „zato što sam imao crvenu kosu i pjegice, plus sam bio Talijan.“ Dobro je da je Svjetsko prvenstvo konačno u nedjelju i otpočelo, tko zna i na koji način bi se još netko osjećao pozvanim iskazati solidarnost s potlačenima ovoga svijeta.

Gianni Infantino, izvor: eurosport.com

Sportwashing je u Hrvatskoj uspio!

Hrvatska se reprezentacija, nimalo iznenađujuće, oglušila na sve iole progresivne simboličke akcije. Na Europskom prvenstvu prošle godine su se odbili pridružiti akciji klečanja prije početka utakmice jer „klečanje u kontekstu hrvatske kulture i tradicije ne predstavlja simbol borbe protiv rasizma i diskriminacije”. Iako se dugo vremena odbio odrediti o inicijativi „One love“, na kraju je HNS odbio sudjelovati u inicijativi. Tipično uskogrudno i provincijalno, ne samo da su odbili prijedlog nego su i poslali kontraprijedlog FIFA-i; da dopuste da Luka Modrić nosi traku na kojoj je – hrvatska zastava jer „Hrvatska zastava je za nas simbol patriotizma, ponosa, strasti, ljubavi prema domovini te obitelji, što je zaštitni znak hrvatske reprezentacije.“ Ali kao da ikoga treba iznenaditi postupanje saveza i reprezentacije koju je na Plesu nakon osvajanja srebrne medalje 2018. godine dočekao i ponosno paradirao s njima u autobusu – Marko Perković Thompson. I to na izričito traženje samih igrača. Ne nalazim traga da su se Dalić, HNS ili Modrić oglasili o temi gradilišta ili korupcije.

Međutim, nakon što te rasprave traju već 12 godina i kako su o tim temama dali mišljenje brojni treneri i nogometaši, novinari, predsjednik FIFA-e pa čak i predsjednici država, čovjek bi se ponadao da će se o tome svemu odrediti i HRT – televizija koja prenosi taj događaj. Još uvijek nominalno javna televizija. Pa makar i po makronovskom „nemojmo politizirati“ receptu.

Noć prije početka prvenstva emitiran je dokumentarac „Katar se priprema“ a u sinopsisu je navedeno sljedeće: „Film pokazuje zašto će Svjetsko prvenstvo u Kataru biti jedinstveno, govori o prednostima koje što će natjecanje donijeti domaćem društvu te izazovima u procesu pripreme. Predstavljeni su svi stadioni i prateća infrastruktura koja Katarcima ostaje u naslijeđe.“ Pitanja stradavanja radnika na gradilištima svedeno je na kadar od desetak sekundi gdje član organizacijskog odbora govori da su dobili određene „kritike“ glede uvjeta na gradilištima ali i da je to sve bilo prenapuhano pomalo.

U osvit ceremonije otvaranja i utakmice Katar – Ekvador prikazan je dokumentarac „The Maroon – Kako je Katar došao do Svjetskog prvenstva“. Iza zavaravajućeg naslova, krije se zapravo ulašteni prilog o reprezentaciji Katara i trenutnom sastavu. Nepopravljivi optimist kakav jesam, pogledao sam i cjelokupnu uvodnu emisiju u kojoj su gosti bili Anton Samovojska i Tomislav Ivković. Nakon prizivanja sjećanja o Svjetskom prvenstvu 1966. godine, u jednom trenutku se Anton Samovojska uozbiljio i pomalo dramatično rekao: „Ali postoje neke stvari koje jednostavno čovjeka smetaju“. Ako mislite da je to moment gdje je netko nešto rekao o korupciji, gradilištima ili diskriminaciji LGBTIQ zajednice – nije.

„Mene smeta ipak to prvenstvo u ovo doba godine. Kada se ne može otići na nekakav trg i gledati utakmicu, kada se ne može ostati navečer vani, kada ne može čovjek vino popiti ili pivicu svoju krasnu i gledati utakmicu jer je to nažalost, situacija, kakva je.“

Tako se na kraju HRT ipak na neki način outao. Neviđenom decidiranošću da o nepravdi i stradanjima ne kaže ništa – promatrač se svrstao na stranju ugnjetavača. Da može bolje i drugačije – pokazala  je britanska državna televizija  – BBC koja je odlučila ne prenositi ceremoniju otvaranja i posvetiti te minute isključivo komentiranju svega onoga što se događalo u pozadini organizacije prvenstva.

Sve oko mene je grijeh

Izgleda da je ovo prvenstvo kao nijedno do sada postavilo toliki broj pitanja i moralnih dilema pred zainteresiranog promatrača_icu. I to je možda jedino dobro što će proizaći iz ove dvanaestogodišnje sage. Ni jedan drugi sportski odnosno zabavni sadržaj nije toliko dilema stavio pred ljude – bojkotirati gledanje, bojkotirati odlazak, bojkotirati vlastitu reprezentaciju? Ako se osjećate nelagodno i ako to nije samo zbog toga što ne može popiti „pivicu svoju krasnu“ poput Antona Samovojske, to je dobro. Netko jednostavno voli nogomet i pratit će unatoč svemu jer voli taj sport. Netko može navijati za reprezentaciju, a da mu je koncept (hrvatske) nacije posve stran. Moguće je pratiti reprezentaciju, a da se istovremeno gnuša stavova, reprezentativaca i osoba koje ju vode. Čini se nemogućim izvesti konzistentan stav s lijevim ideološkim postavkama. Varijacije na temu su brojne. Ali kako god, najbitnije je ipak – politizirati.

Tomislav Kevo

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close