TEKST

Zašto su mir i razoružanje u srcu nesvrstanosti

U nastavku možete pročitati prijevod teksta Kate Hudson, glavne tajnice Kampanje za nuklearno razoružanje. Nastao je u sklopu niza od deset tekstova, projekta Instituta za društvena istraživanja Tricontinental i Peace and Justice Projecta. Potaknuti globalnim političkim nemirima, sve težom inflacijom i nesigurnosti te posljedicama svega navedenog, odlučili su objaviti niz autora koji se bave pojmovima nesvrstanih i mira, kao i globalnim jugom kao političkim subjektom.

Zašto su mir i razoružanje u srcu nesvrstanosti

Dok se naš svijet opasno bliži katastrofi nuklearnog rata, potreba za novom globalnom ravnotežom i odbacivanjem svjetskih sila, rata, eksploatacije i agresije nikada nije bila veća. Sada, više no ikada, moramo odbaciti brutalnu jednopolarnu agendu Sjedinjenih Država, podjelu svijeta prema neprijateljskim silama, i suzbijanje prava većine u korist nekolicine. Najjasniji primjer za to je nuklearno naoružanje: samo devet država posjeduje ovo oružje masovnog uništenja, a tim nuklearnim terorom mogu ucjenjivati ostatak svijeta.

U srcu borbe za pravi multipolarni svijet, po mjeri njegovih stanovnika, a ne vojnih blokova, nalazi se mir i razoružanje: ovo vrijedi sada kao i prije 60 godina, kada je osnovan Pokret nesvrstanih. Osnivači Pokreta zagovarali su pravo na samoodređenje i jednakost u državnim odnosima, osim što su se suprotstavili kolonizaciji i ekonomskom podčinjavanju. Također su složno pokazali otpor vojnim blokovima, predanost miru u svijetu, i snažno zagovarali globalno nuklearno razoružanje. Tako ostaje i danas, kada države globalnog juga predvode svjetske inicijative za razoružanje.

Skoro cijeli globalni jug se u 1960-ima samostalno organizirao u prepoznate zone bez nuklearnog naoružanja. Dvadeset i jedna država Latinske Amerike je 1967. osnovala zonu bez nuklearnog naoružanja unutar svojih teritorija, u kojima se neće provoditi izgradnja, nabava, ni smještanje nuklearnog naoružanja. Potpisnici ovog sporazuma, Sporazuma Tlatelolco, pristali su i na davanje nadležnosti za njihove nuklearne elektrane Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency, IAEA). Zauzvrat, države s nuklearnim naoružanjem su pristale na to da neće koristiti nuklearno naoružanje niti njime prijetiti državama potpisnicima sporazuma. Sporazumom Rarotonge, potpisanim 1985., zabranjuje se korištenje nuklearnih eksploziva u južnom Tihom oceanu te zabranjuje testiranje i korištenje tehnologija nuklearnih eksploziva. Afrička zona bez nuklearnog naoružanja formalno je uspostavljena 1996. godine kad je potpisan sporazum u Pelindabi nakon nuklearnog razoružanja oružja Južnoafričke Republike iz ere aparthejda.

Zemlje globalnog juga povele su velike napretke u razoružanju, ali je također bilo i svjetskih pokušaja – i nastavit će ih biti. Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (The Nuclear Non-Proliferation Treaty, NPT), koji su ispregovarali 1960-ih, a stupio je na snagu 1970. godine, velikim je dijelom inicirala Indija kako bi suzbila nekontrolirano širenje arsenala. Indija i Pakistan odbili su potpisati NPT, ističući da ugovor počiva na dvostrukim standardima koji nekim zemljama omogućava veća prava. Obje države su nastavile testirati i razvijati nuklearno oružje. No bile su u pravu – države s naoružanjem nisu pristale na ugovoreno razoružanje. Štoviše, pokušale su reinterpretirati NPT kako bi im se omogućilo zadržavanje nuklearnog naoružanja.

Skretanja Zapada

U ranim godinama 21. stoljeća, u kontekstu takozvanog „rata protiv terorizma“, predsjednik SAD-a George Bush i premijer Ujedinjenog Kraljevstva Tony Blair pokušali su izmijeniti međunarodnu legalnu strukturu za nuklearno naoružanje. Pokušali su poništiti uvjet o razoružanju fokusirajući se na sprječavanje više zemalja da nabave nuklearno oružje. Njihov cilj bio je reinterpretirati NPT na taj način da se legitimizira posjedovanje nuklearnog naoružanja država koje ga trenutno posjeduju putem opravdavanja sukoba s državama optuženima za širenje oružanja. Tvrdili su da je potreban novi dokument koji bi odražavao drastične promjene u međunarodnim sigurnosnim uvjetima, uključujući napade u Sjedinjenim Državama 11. rujna 2001. godine. Ustvari, SAD i UK istraživale nova oružja te bi ih bile spremne iskoristiti i protiv države bez nuklearnog oružanja, kao što su razvijale oružja za sukob s moćnijim državama poput Rusije ili Kine. To je bio pravi razlog iza širenja nuklearnog oružja, uz odlučnost Sjedinjenih Država da Izrael pretvori u jedinu nuklearnu državu na Bliskom istoku.

Novi smjer

Zbog frustracije oko Ugovora o neširenju nuklearnog oružanja, 2013. godine je osnovana Humanitarna inicijativa o posljedicama nuklearnog naoružanja. Inicijativa je urodila Sporazumom o zabrani nuklearnog naoružanja (Treaty on the Prohibition of Nuclear Weapons, TPNW), koji je stupio na snagu u siječnju 2021. godine.

Ovaj sporazum po prvi put nuklearno naoružanje proglašava nezakonitim te zabranjuje razvoj, posjedovanje i korištenje nuklearnog naoružanja od strane zemalja potpisnica. Sporazumu trenutno pripada 61 država, zakonski obvezana njime, a mnoge su u procesu potpisivanja. Zemlje globalnog juga u prvom su planu postizanja ovog sporazuma; one shvaćaju da bi korištenje nuklearnog naoružanja globalnog sjevera katastrofalno naštetilo i njihovim stanovnicima, tlu, i proizvodnji hrane. Njihova pozicija je ista kao uvijek, neprihvatljivo je da bilo tko posjeduje nuklearno naoružanje. Ni u čijim rukama nuklearno oružje nije sigurno.

Osobito je vrijedna pažnje i činjenica da sporazum također obvezuje potpisnice da pomognu žrtvama nuklearnog oružja i njegovog testiranja. Zahtijeva sanaciju okoliša kontaminiranog nuklearnim testiranjem. Sporazum također eksplicitno prepoznaje neproporcionalni utjecaj nuklearnih aktivnosti na domorodačke narode kao rezultat odabira lokacija nuklearnih sila za testiranja. Primjerice, UK je provodio mnoge testove na teritoriju autohtonog stanovništva u Emu Fieldu i Maralingi, time kontaminiravši velike dijelove južne Australije. Francuska je provodila nuklearno testiranje u svojim bivšim kolonijama, uključujući 17 testova u Alžiru i 193 u Francuskoj Polineziji. Ove se povijesne nepravde moraju ispraviti.

Inicijative globalne većine za mir i razoružanje pokazuju da je moguć i jedan drugi svijet. Rat je užasan. Ljudi pate u svakom ratu, a on ostavlja posljedice na mnoge buduće generacije. Uništava se budućnost nebrojenih ljudi, kao što možemo vidjeti u Ukrajini, Afganistanu, Palestini, Jemenu, Libiji, Siriji, Iraku i Sahelu. Prioriteti čovječanstva su borba protiv nejednakosti i siromaštva, suočavanje s klimatskom krizom, i povećanje pristupačnosti zdravstvenoj skrbi i cjepivu. Masivno trošenje državnih budžeta na vojnu proizvodnju i uništenje kriminalno je traćenje resursa. Vojni savezi ne rješavaju naše probleme, ali dijalog, demilitarizacija i međunarodna suradnja to mogu.

Kate Hudson je glavna tajnica Kampanje za nuklearno razoružanje (Campaign for Nuclear Disarmament). Ona je vodeći antinuklearni i antiratni zagovornik u Ujedinjenom Kraljevstvu i međunarnodno.

Prijevod još jednog teksta iz iste serije, autorice Nore Garcie Nieves, možete naći na sljedećoj poveznici: Europa na raskrižju između neoliberalizma i onoga što ljudi stvarno žele.

S engleskog preveo: Ivo Tralić

Članak, koji možete u izvorniku naći na sljedećoj poveznici, objavljen je 27. rujna 2022. godine na stranicama instituta za društvena istraživanja Tricontinental.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.