TEKST

Prema generalnom štrajku: MAZ sa studentima na blokadi u Beogradu


Studentske blokade započele su 25. novembra na Fakultetu dramskih umjetnosti da bi se brzo multiplicirale ne samo po drugim fakultetima, srednjim školama već i kroz čitavo društveno tijelo, uključujući sindikate, prosvjetare, poljoprivrednike. Po prvi puta u Srbiji čini se da je moguća široka blokadno-štrajkačka fronta i na njenom čelu, kao poticaj i kao nagnuće, stoje studenti. Donosimo dojmove s blokade.


Foto: autorica

Nekada su važili za loš vic („Opšte je poznato da je student, uz popa i pandura, najprezrenije stvorenje u zemlji Francuskoj“). U novije vrijeme, rađena su istraživanja koja su pokazivala da su, ne samo nezainteresirani, već i ravnodušni prema politici i društvenom aktivizmu. Sama sam primjećivala da žive drugačije nego mi, šljakaju i zarađuju u dobi u kojoj smo mi radili nešto drugo, i mislila da ih taj rani ulazak u svijet rada i svakodnevnih ucjena čini spremnijim na pristanak.

Ipak, ulice Beograda i Novog Sada vrište BLOKADA! Iznenadili su studenti sve – svojom artikulacijom, hrabrošću, organizacijom, a možda najviše nepristajanjem na postavljena pravila igre. Jer i njihovi, studentski izbori su rigged, poput ovih naših, običnih, ali studenti u blokadi su jednostavno taj svoj parlament prvoga dana raspustili. Nisu mu dali da ih predstavlja i nisu se dali uvući u parlamentarne igre bez granica. Nisu odgovorili na Predsjednikove pozive na razgovor.  Oslobodili su nas sve tog vječnog Predsjednikovog lecture performansa oko kojeg se  i opozicija u beskraj vrti u maniri mučeničkog dvojnika, držeći nas zarobljene unutar jednog istog horizonta, šta je rekao Vučić, izbori, ne izbori, promatrači, bakrači.


Na početku je bio Fakultet dramskih umjetnosti (FDU), a prije svega je bila smrt petnaestero ljudi kojima je rekonstruirana nadstrešnica novosadske željezničke stanice pala na glavu, o čemu smo već pisale ovdje. Studenti s FDU odavali su počast stradalima u Novom Sadu blokadom prometnice ispred njihovog fakulteta, da bi ih napalo nekoliko vijećnika SNS-a „prerušenih“ u zabrinute građane kojima blokada smeta u njihovim svakodnevnim poslovima. Kao odgovor na nasilje, studenti/ice su 25. novembra blokirali fakultet, a uskoro su se počeli pridruživati jedan, dva, pa tri, i uskoro su bile desetine fakulteta u Beogradu, Novom Sadu i ostalim univerzitetskim centrima Srbije. Više od 60 fakulteta širom Srbije trenutačno je u blokadi s po nekoliko stotina učesnika na svakom dok je na Fakultet tehničkih nauka (FTU) u Novom Sadu potrebno 20 moderatora/ica za hiljade na plenumu okupljenih studenata/ica. Pridružili su se i učenici/e pojedinih srednjih škola, pa četiri reprezentativna sindikata prosvjete i sada već i poljoprivrednici. Fakulteti su sigurni, ali na ulicama kuljaju stranačke bande nasilno konfrontirajući građane koji se svakog dana okupljaju na raznim punktovima u minutama šutnje za poginule. Studentski zahtjevi su ispostavljeni. Vlast kaže da ih je ispunila. Blokade i dalje traju. Nitko ne zna šta nose praznici.

Razgovarala sam sa studenticama iz Novog Sada i Beograda, a najviše na potezu od dužine jedne cigarete koji dijeli Filozofski od Filološkog i Geografskog fakulteta. Studenti su direktno-demokratski organizirani, s plenumima i radnim grupama, stoga u ovom tekstu neće biti korištena pojedinačna imena ni stavovi, već ono što struji, što se osjeti u njihovom kolektivnom tijelu kao tendencija i frekvencija, kao učenje, suradnja i nada.

Nakon Blokade rektorata u Beogradu i dogovora da se nađu ispred svojih fakulteta – Filozofskog, Filološkog i PMF-a,  ni sami nisu znali što će biti i koliko svojih drugova i drugarica mogu očekivati. Došle su stotine. Oni s iskustvom organiziranja u različitim neformalnim grupama (kojih u Srbiji ne manjka jer scena nije posve NGOizirana) predložili su direktnu demokraciju, plenum i radne grupe kao okvir, strukturu i metodu. Ostali su prihvatili i nakon prvog zajedničkog plenuma krenuli u prekidanje predavanja. Nekog pravog otpora u većini slučajeva nije ni bilo – što zbog činjenice da su i poneki profesori/ce u nekim prethodnim studentskim blokadama kolo vodili, što zbog neočekivanog naleta i brojnosti kolektivnog studentskog tijela, a što zbog najšireg društvenog gnjeva kojemu više ne odolijevaju ni zadaci radnoga mjesta. Ruku su dali i eldersi, jedan stariji drug s prethodnim iskustvom blokada studentima je u prvim danima isporučio cijelu vreću revolucionarnog materijala uključujući i „ustaški kuvar“, kako prijevod Blokadne kuharice na srpski nazivaju srpski tabloidi, zatim situacionističku Bedu studentskog života, i još hrpu transparenata i bedževa iz prethodnih akcija, da se nađe.

Studenti „Kuvar“ čitaju na jutarnjim čitalačkim grupama ali čini se da mnogo toga zapravo uče u hodu, jedni s drugima.  Uče se svome glasu i zajedničkom političkom radu. Plenumi se održavaju svaki dan, a radna grupa komunikacija uvezuje fakultete, njihove akcije i zahtjeve. Zahtjevi među fakultetima nisu posve identični u svim točkama, neki traže političku odgovornost i ostavke (zbog pada nadstrešnice) dok drugi dodaju društveno-političke zahtjeve, poput većihizdvajanja za javno obrazovanje. Iako tabloidsko-predsjednički proglašeni za opozicione i fondovske kolaboracioniste, već na FDU je bilo jasno da opozicione stranke nisu dobrodošle, a po blokadama se ne muvaju ni poznate liberalne organizacije. Vlastitom parlamentu su rekli da nema više predstavničke demokracije, odnosno da mogu predstavljati samo sami sebe, kao studente. Odbijene su i neke organizacije koje su nudile sredstva za advokate, jer „hej, šta će nam pare i advokati kad imamo cijeli svoj Pravni u blokadi“. Iako su do sad organizirali i dva masovna protesta, jedan ispred Skupštine, jedan ispred RTS-a, brzo su shvatili da su upravo blokade najradikalnije šta oni mogu da urade, „radikalnije od protesta“. Jer izgulili su u Srbiji svi sve đonove koje su imali brojnim protestnim šetnjama od kojih su mnoge imale potpuno suprotne učinke – ne mijenjajući gotovo ništa ali značajno doprinoseći pasivizaciji i općem osjećaju beznadnosti.

Na fakultetima je za vrijeme blokade živo, osim političkog rada tu su i brojne slobodne aktivnosti stvarno korisnog znanja: u filmskom programu gledaju se „Rani radovi“, „Blokada“ i „Kako sam sistematski uništen od idiota“, na Filološkom svako veče ide i kviz Slagalica, na Mašinskom između grupnog učenja numeričke metode, studenti Glume igraju Šine, a biolozi zajedno sa svojim profesorom tribinaše o „Prirodi ili profitu“ odnosno litiju i Rio Tintu.



Za većinu je život blokade ako ne prvo, a onda najvažnije kolektivno poduzimanje u njihovim životima. Vrijeme kao da je stalo, skupilo se u jednu točku, onu blokade, a dani i noći ispunjeni su organiziranjem i razgovorima, novim vezama i prepoznavanjima. Studenti po prvi puta u svom životu rade nešto veliko, nešto zajedničko – i to ne samo njima kao studentima zajedničko, nego za društvo zajedničko. Neispavani su, uzbuđeni, gladni – gladni ne hrane jer nju im seljaci i poljoprivrednici šalju nego gladni nove uzbudljive budućnosti u kojoj i sami uzimaju udjela.

„Mašinci protiv mašinerije“, „Ostajemo u Srbiji ali ne pod nadstrešnicom“ , „Ruke su vam krvave“ neke su od studentskih poruka. Dominantna artikulacija uglavnom se kreće oko korupcije, za koju se smatra da izjeda državu, usmjeravajući novce onima bliskim vlasti umjesto u zajednički javni džep i zajedničke javne potrebe. Druga bitna tema je državna represija nad onima koji se bune – nasilni napadi stranačkog kadra na proteste, hapšenja, inspekcije (kao u slučaju penaliziranih poljoprivrednika aktivnih u protestima protiv Rio Tinta). Treća tema koja prevazilazi trenutačni društveni gnjev, primarno vezan za nadstrešnicu ali i tisuće drugih, jednako nepotrebnih „malih smrti“, društveni je zahtjev za većim ulaganjem u javno obrazovanje. Antikorupcija se u javnom prostoru nažalost nametnula davno prije – kao dominantan zahtjev i rješenje za sve društvene probleme. Antikorupcijski diskurs uvijek je protržišno usmjeren, nikada ne  propitujući postojeće političko i ekonomsko uređenje, pretpostavljajući da su sve što nam treba, samo bolji i „čistiji“ ljudi. Ostaje za vidjeti hoće li iskustvo blokade iznjedriti i neke drugačije zahtjeve i prakse.

Na studentskim protestima, najprije ispred Skupštine, a onda i ispred RTS-a, najviše je bilo mladih, ali pridružili su im se i drugi, poput prekaljenih protestnih penzionerki koje sam tamo srela. Milena i Dušica su u sedamdesetima, ne mogu ni nabrojati gdje su sve bile (a povoda svakako nije nedostajalo), svuda u prvim redovima, od Savamale (nekadašnji protesti Ne davimo Beograd) do Mosta (trenutačni protesti zbog rušenje Starog savskog mosta): „Most je naš, to nam je najbliže, smradovi su nam ukinuli autobus, ne možemo da se dovučemo svuda, ali ovde se divno osećamo, energiju sam nam dali, hvala im, vratili su nas u život.“ Studenti su po prvi puta uspjeli povesti sve druge, gotovo se multiplicirajući kroz šire društveno tijelo. S njima su i njihovi nekadašnji i sadašnji profesori, s njima nužno simpatiziraju i njihovi roditelji, oni nemaju video snimke koje im tajne službe mogu izvući, oni nisu ucijenjeni pukim slaganjem godina života i profesionalnih angažmana, nisu cinični i nisu se još smorili. Stara planina (koja se borila protiv malih hidroelektrana) poslala im je donaciju. Djevojčica od osam godina je na Filološki donijela deku i jastuk i ostavila poruku koja kaže — ja sam ta i ta i jednog dana mislim studirati na vašem fakultetu, dajem vam svoje omiljeno ćebe i jastuk. Podrška je stigla i izvan zemlje, iz cijele bivše zajedničke zemlje. Studenti sa svih strana shvaćaju da pripadamo istom kulturno-jezičnom prostoru, da su dubinske rupture slične ako ne i iste, „bio u EU ili ne bio, bio s četnicima ili ustašama“.

O studentima uglavnom pričaju svi, u piljarnici, bakalnici, pijaci, seoskom domaćinstvu, kozmetičkom salonu, umjetničkom-dizajnerskom birou, gdje nekako svi razumiju i kažu isto: „I mi treba da prestanemo da radimo“. Što zbog nedostatka zaista radničkih sindikata, odnosno prevlasti onih žutih (koji se formiraju i rade u korist poslodavaca) što zbog nedovoljne uvezanosti različitih društvenih grupa i artikulacije njihovih zajedničkih problema, ono što se u Srbiji donedavno činilo nemoguće sada postaje gotovo opipljivo, čujno i čulno, čak i u zraku izmiješanim s azbestom (to je pak deseta fronta oko rušenja Hotela Jugoslavija). Već je jedna izložba otkazana jer #štrajk, prosvjetari su najavili svoj štrajk u solidarnosti sa studentima, a za nedjelju je najavljen protest studenata i poljoprivrednika. Po prvi puta u Srbiji čini se da je moguća široka blokadno-štrajkačka fronta i na njenom čelu, kao poticaj i kao nagnuće, stoje studenti. I nije nužno na studentima da radikaliziraju svoje zahtjeve i smisle drugačije društvo koje bismo htjeli kada smo ga i mi sami prestali zamišljati. Simboličke geste podrške znače nešto ali bit će potrebno konkretizirati akcije i uloge, svako u svom sektoru, radnom i životnom mjestu.

Nitko ne zna što nose praznici, bit će sarme i ruske salate, ali malo je onih koji će sjediti po kućama. A da se ne varamo, drugarice i drugovi, nisam vam ni ja neka visprena politička analitičarka. Ono što znam je da među hiljadama i hiljadama studenata zasigurno ima anarhističke i komunističke omladine i njima šaljemo naše antifašističke pozdrave.







Lela Vujanić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.


Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close