Nakon monstruoznih prizora nacističkih i ustaških parola koje su ovaj tjedan odjekivale Splitom, Hajduk je izdao jadno priopćenje da klub “uvijek stoji iza navijača”, uz neodređenu ispriku i bez ikakve osude. Kako je moguće da isti klub svake godine slavi vlastitu obnovu na Visu 1944., kad je zaigrao kao momčad partizanske vojske, s petokrakom na dresu, a danas ne osuđuje nacifašističke pozdrave vlastitih navijača?
Hajduk su 1911. osnovali splitski studenti u Pragu, a studij u inozemstvu tada nije bio nešto što su si tek tako mogli priuštiti studenti iz radničkih porodica. Klub je osnovan iz ideje otpora talijanizaciji Splita, nakon što je u gradu nastao protalijanski klub Calcio Spalato. Taj emancipatorni antikolonijalni nacionalizam koji je vodio osnivače Hajduka odveo je kasnije cijelu momčad i u narodnooslobodilačku borbu 1944. opet protiv talijanske okupacije. Međutim, Hajduk je konstantno bio zapravo građanski klub s nacionalističkom prošlošću.
Između dva rata po cijeloj Europi nicali su radnički sportski klubovi, kao klasni odgovor na građanske i nacionalne na polju sporta. Za njih sport nije bio stvar prestiža ni nacije, nego dio radničkog i komunističkog pokreta koji se borio za vlast radničke klase, a uskoro i protiv fašizma. Takve klasne podjele mogle su se i u Splitu uočiti na polju sporta. Splitski radnički klub bio je Anarh, kasnije preimenovan u Radnički nogometni klub Split. Osnovan je 1912. u Velom Varošu, kao klub radničke četvrti i radničkog pokreta.
U kolovozu 1941. formiran je Prvi splitski partizanski odred. Borci su dolazili mahom iz drevnih splitskih četvrti Varoša, Lučca, Manuša i Radunice, a među njima je bila i kompletna momčad Radničkog nogometnog kluba Split. Već nakon tri dana dočekale su ih ustaše, a zarobljene je sud NDH osudio na smrt i strijeljao u Ruduši kraj Sinja. Do kraja rata klub je izgubio 120 članova.
Radnički je pripadao sportu koji nije počivao na nacionalizmu, nego na radničkoj solidarnosti, a njegovi igrači su s terena zajedno otišli u borbu za slobodu, pa i sa slavnim Hajdukom u partizane. Sramotno je da se danas splitskim ulicama, u dresovima Hajduka, zazivaju upravo okupatorske sluge koje su strijeljale drugove-igrače Radničkog.
Za solidarnost bez granica. Za nogomet bez fašizma.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!