TEKST

Freelance platforme i budućnost našeg rada

 

Prvo smo počeli izdavati sobe u vlastitim stanovima preko Airbnb-a, a onda je došao jeftin prijevoz preko Ubera. Danas i mjesečnu plaću zarađujemo putem ‘sharinga’. Naš rad ovdje ne postoji zabilježen kao dobri, stari, crni rad već kao dijeljenje, sudjelovanje u ‘hip’ ekonomiji, nomadskom pokretu, fleksibilnom životu, izgradnji nove, digitalne zajednice.

Foto: naslovnica jedne od freelance platformi

Prvo smo počeli izdavati sobe u vlastitim stanovima preko Airbnb-a, a onda je došao jeftin prijevoz preko Ubera. Nitko nije zarađivao dovoljno za pristojan život, pa je mnogima ova nova ekonomija značila novu priliku za krpanje kućnog ‘budgeta’. Nekada se pojavljujemo u ulozi sitnih poduzetnika koji na tržište – osim svojega rada – stavljaju imovinu koju posjeduju (stan, auto), a nekada smo u ulozi konzumenata koji love jeftiniju priliku (taxi uslugu ili smještaj tokom putovanja), svi uhvaćeni u barem jednu od uloga u koncentričnim krugovima koje oko nas plete nova platformska ekonomija.

‘Sharing’ ekonomija ili ekonomija dijeljenja, u potpuno vertikalnom modelu (koji nema veze s horizontalnim dijeljenjem poput na primjer Couchsurfinga) od nas traži da sebe, svoj rad i svoju imovinu stavimo u službu fiktivnog dijeljenja, dok tehnološki giganti i platforme koje su proizveli kupe vrhnje s milijunskog broja ovih transakcija koje se događaju svakodnevno, na svim stranama velikoga svijeta. Naš rad ovdje ne postoji zabilježen kao dobri, stari, crni rad već kao dijeljenje, sudjelovanje u ‘hip’ ekonomiji, nomadskom pokretu, fleksibilnom životu, izgradnji nove, digitalne zajednice. Kad izdaješ i čistiš svoju sobu, kada prevoziš putnike koristeći svoj auto, ti nisi radnik, već netko tko na zanimljiv način koristi svoje „slobodno vrijeme“, tvoja imovina ne ulazi u računicu putem amortizacije ili osiguranja od štete, ti dijeliš nešto što imaš i što ti u tom trenutku nije prijeko potrebno. Ili barem tako kažu tehnološki giganti, dok nacionalne države muku muče s regulacijom. Već smo pisali o problemima ovakve vrste dijeljenja kao i njegovim krajnje negativnim društvenim posljedicama, na primjeru Airbnba i Ubera, no što se događa kada poslije smještaja i transporta na red dođe i naš svakodnevni rad, znanja i vještine koje smo godinama razvijali, a koji se sada kao ‘gigovi’ prodaju i nude na ‘freelance’ platformama?

Kao u slučaju smještaja i prijevoza, osiguranja nema, jednako kao ni socijalnih benefita, zdravstvenog osiguranja, plaćenog bolovanja ili godišnjeg odmora. Ogrnute u slobodu izbora, dodatne zarade, mobilnosti i nomadizma, ‘freelance’ platforme spadaju u podžanr ‘gig’ ekonomije i primarno se obraćaju ‘biznisima’, pa su i njihove poruke tako osmišljene – „povećaj svoj posao“, „nemoj samo sanjati, napravi“ i tako dalje, dok su radnici – popularni „freelanceri“ ili „crowdworkeri“, kako ih se najčešće zove – ovdje potrošna roba, koja se međusobno natječe u niskoj cijeni, velikom obrtaju sitnih poslova i uglavnom niskoj kvaliteti rada (koja je na ovakvim plaformama, obzirom na sadržaj ponuđenih poslova, zapravo razmjerno nebitna). Izrada loga za 5 dolara, pisanje poezije za 10, lektura diplomskog rada za 25, a nudi se i pregršt potpuno bizarnih poslova: od ispunjavanja beskrajnih excel tablica za potrebe korporativnog biznisa do ponovnog ispisivanja doktorskih radova na način koji onemogućava tražilicama prepoznavanje plagijata. Klijenti mogu biti biznisi ali i pojedinačne osobe, a modeli ugovaranja i naplate ovih ‘gigova’, odnosno mikro-zadataka variraju od platforme do platforme: ponegdje je dovoljno izraditi profil, a drugdje je potrebno natjecati se s drugim „freelancerima“ za klijente putem ponuda i motivacijskih pisama. Za izradu loga od 5 dolara? Da. Pri tome, kao i na Uberu i Airbnb-u, sustav ocjenjivanja i vrednovanja je ono što čini razliku i uspinje jednog „freelancera“ pred ostalima, omogućujući mu veći obrtaj malih zadataka, koji je – obzirom na potplaćenost – nužan da bi se na kraju došlo do kakve takve mjesečne nadnice. Ostaje činjenica da digitalne platforme fenomen „bullshit poslova“ podižu na potpuno novu razinu. S društvene točke gledišta potpuno nepotrebnu, a često i štetnu.

U Hrvatskoj i ostalim zemaljama regije ove platforme postale su popularne relativno kasno, odnosno „naši“ ljudi su ih počeli koristiti kasnije od npr. Indijaca koji imaju apsolutni primat u programerskim poslovima. Stvar je uglavnom binarno organizirana: na zapadu se naručuje, a na istoku izvršava. Kakva su iskustva i motivi naših „freelancera“? Maja, grafička dizajnerica koja na Fiverru radi oko godinu i pol dana, u e-mail intervjuu nam je rekla: “Imam dobro iskustvo s ‘freelance’ platformama, treba skrojiti dobar portfolio i biti uporan, meni se tek nakon pola godine isplatilo, kad sam počela raditi sa stalnim klijentima. Prosječnu plaću sam uspjela zaraditi tek nakon godinu dana ali, velim, samo radi stalnih klijenata“. O svojoj motivaciji za ovaj tip posla, Maja kaže: „Nisam imala izbora, jednostavno nisam mogla naći posao u Zagrebu”. Maja nije željela biti potpisana svojim pravim imenom jer “još ne zna kako ide ta situacija s porezima”. A poreza zapravo nema. Ove kompanije zasigurno ne plaćaju mirovinsko osiguranje, ne doprinose zdravstvenom sustavu zemlje, niti ove transakcije na bilo koji način pomažu bilo kojoj nacionalnoj ekonomiji.

8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati sna. Bila je to mantra radničkog pokreta ali i pravo za koje su se anarhisti i socijalisti izborili – radničkim protestima, sindikalnim akcijama i krvavim sukobima s policijom i industrijalcima, još prije 150 godina. Tehnološkim razvojem i političkim rasapom države blagostanja, kao i posljedičnim promjenama na tržištu rada u vidu sve većeg udjela nesigurnog i nestabilnog rada, sve je veći broj onih kojima se 8+8+8 čini nedostižan san, relikt nekog drugog društva i neke druge ekonomije radnog i slobodnog vremena. Ipak, postoje i oni drugi, koji su u ovakvoj vrsti digitalne disrupcije postojećeg tržišta rada i usluga pronašli upravo ono što im odgovara, oni koji više ne žele osmosatnu privilegiju, ne žele sjediti na jednom mjestu, imati jednog šefa i pakao mikrouredskih agresija.

Marko iz Beograda, po struci ‘copywriter’, star 39 godina, o svom radnom danu na ‘freelance’ platformama kaže: „Moj radni dan nikada ne prestaje, i zahteva konstantan pristup elektronskim kanalima komunikacije ali sa druge strane, moje slobodno vreme također nikada ne prestaje. Posao suštinski ima 3 faze – nalaženje klijenta i dogovaranje posla, pružanje usluge u dogovorenom roku, i naplatu. Dobar freelancer svakog dana radi na sve tri faze i kontroliše tok svog poslovanja“.

Marko je s radom na ‘freelance’ platformama započeo 2011. , a od 2014. radi puno radno vrijeme na PeoplePerHour platformi: „Pokušao sam i na elance.com (sada Upwork) i freelancer.com, ali PeoplePerHour je prvi ‘upalio’ pa sam se fokusirao samo na njega. Uglavnom se bavim ‘copywritingom’ i ‘SEO bloggingom’, ali zaista ima raznih poslova – jednom sam za klijenta smišljao ‘origin story’ za grupu zombija. Posle 3 do 6 meseci sam počeo da primam redovne prihode iz ovog izvora, a posle otprilike 24 meseca bio sam u stanju da nadmašim platu koju sam mogao da dobijem u lokalnoj kancelariji za sličan posao“.

O svojim motivima za ovakvu vrstu rada i ‘zapošljavanja’ Marko kaže: „Kada prodaješ krompir na pijaci na kilogram ili komad zaradit ćeš više nego ako prodaš celu količinu po ‘bulk’ ceni. Tako je i sa ‘full-time’ poslom. ‘Freelance’ platforme omogućavaju individualnim radnicima da pregovaraju o ceni svakog sata koji ulože, bez posrednika i sa minimumom administracije. Kad se na to doda odsustvo hijerarhije (smrt šefovima!) i mogućnost rada sa plaže, izbor je prilično jednostavan.“

O utjecaju ‘freelance’ platformi na tržište rada i odnosu periferije i centra, Marko kaže: „Tržište rada na ovaj način prevazilazi geografsko-politička ograničenja i praktično se ‘uprosečuje’. „Frilenseri“ iz jakih ekonomija su hendikepirani jer moraju staviti više cene zbog viših troškova života, dok oni koji žive na periferiji imaju značajnu stratešku prednost. Ipak, budimo realni – ‘freelance’ platforme pokrivaju relativno mali broj zanimanja i nikada neće zameniti korporacije i ‘state-owned’ gigante kada se radi o zaista velikim projektima“.

Platforme uspostavljaju vlastita pravila, vlastito zakonodavstvo i vlastitu distribuciju kapitala. Nikakvih radnih prava nema, samo ‘slobodan’ ugovor (za čije izvršenje ili penale kod neizvršenja jamči platforma). Jer svatko je tamo sam za sebe, sam protiv svih drugih, natječući se za novi posao i klijenta. I tko će ih zapravo regulirati? Nacionalne države? Europa? I za koliko godina? I dok se digitalni radnici u tradicionalnim sektorima počinju sindikalno organizirati, npr. u novinarstvu i medijima, a isto je i s Uber taksistima, nije zabilježen slučaj sindikalnog organiziranja na ‘freelance’ platformama, niti je jasno kako bi on trebao izgledati. Sindikati se tradicionalno vezuju za tipove posla koji podrazumijevaju fizičku prisutnost na određenom radnom mjestu, a digitalni prekarijat je najčešće prepušten sam sebi, izoliran i nevidljiv.

Postajanje vidljivim na svom radnom mjestu, preuzimanje kontrole nad vlastitim radom, radnim vremenom i radnim procesom, neće se nažalost dogoditi niti u jednom od dva izbora koja nam se trenutačno nude. Budućnost našeg rada, koju tek trebamo imaginirati, ne smije biti ni jedno ni drugo: rintanje po firmama minimalno 8 sati dnevno za stalnu plaću, ili pak rintanje po platformama u beskrajnoj proliferaciji malih „bullshit poslova“ nad kojima nemamo nikakvu kontrolu. Budućnost našeg rada treba biti život nakon kapitalizma.

 

Aska Vuk

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close