TEKST

Luksuzno stanovanje je varka


Luksuzni stanovi su farsa marketinga kao i milijun drugih besmislenih stvari, marki, trendova. I kada pričamo o luksuzu kao nečijem izboru na koju pojedinac ima pravo, savršeno se uklapajući u glavni narativ konzumerističkog društva da to svatko može postići, zaboravljamo na našu ljudskost i dušu. Na ono što nas zapravo čini ljudima. Problem je što ideal života prestaje biti produktivan radnički život za korist društva, već život na visokoj nozi u bogataškim uslovima


Nedostupnost životnog prostora u glavnom gradu Hrvatske može se opisati kao kombinacija kratkoročnog iznajmljivanja, kupnje nekretnina kao investicija te manjka novogradnji. Po mome mišljenju, glavni problem je uvriježeni mentalitet prema kojem je kupnja stana i samostalno rješavanje stambenog pitanja – luksuz. Ljudska potreba i njegovo pravo na dom su u zadnjih 30 godina devalvirani i stavljeni pod svemogući utjecaj slobodnog tržišta. Fizički znakovi tog procesa, nedostatka adekvatnog stambenog i urbanističkog plana, a isto tako bezobraznog nedostatka morala su luksuzne novogradnje koje su zadnjih deset godina nicale po zagrebačkom Donjem gradu. U nastavku ćemo se pozabaviti njihovom stvarnošću: tko, zašto; što sada i što poslije.


Prvo ono pozitivno. Prolazeći Zagrebom, prolaznik će tu i tamo na mjestu stare, dotrajale zgrade pronaći blistavo novu zgradu. Izgrađena u suvremenom izričaju, ona plijeni pažnju svojim ekskluzivnim i kvalitetnim materijalima, korištenjem najnovijih tehnologija (bluetooth otvaranje garažnih vrata) te naravno, projektantskim potpisom poznatog, poštovanog i/ili para-gladnog arhitekta/ureda. Ono što je prije tamo postojalo je zaraslo i mogao si vidjeti smeće, štakore i ostale “divote” velegrada. Gradska ulica je sada svježija, ulično tkivo je popunjeno, a parcela sada ima veću vrijednost nego prije. Kako to sve lijepo zvuči.


Svi mogu otprilike dobro definirati pojam luksuznog stanovanja. Život u iznadprosječnom broju kvadrata, interijeru uređenom dizajnerski i po relevantnim svjetskim trendovima, na zavidnoj ili barem dobroj lokaciji, olakšan novim tehnologijama, kao što je smart home sustave koji pale i gase svjetla ovisno gdje ste u stanu. I naravno – sigurnost koju pružaju protuprovalna vrata i video nadzor. Pozitivne karakteristike i način života koji zapravo želimo svakom čovjeku. Unapređenje životnog standarda, jedan od primarnih ljudskih ciljeva, očito i dolazi svima, mic po mic… No to nije realnost za jako veliki broj ljudi. Mala grupa ljudi ima pravo uživati u najnovijim dostignućima. Razlike su drastične do te mjere da će u našem dobu poboljšanje životnog standarda jednom čovjeku predstavljati robo-taksiji, a nekom drugom – uvođenje kanalizacije.


U tome leži jedan od problema. Građevinska industrija zastupa oko 6 % BDP-a u Hrvatskoj, a više od pola toga se odnosi na stanogradnju. Uzimajući u obzir raširenost i pomamu za gradnju novih zgrada u Zagrebu i apartmana na moru, nije teško zaključiti koliko je taj biznis lukrativan. Stanovi se grade promišljeno, ne previše jer bi se većom ponudom smanjila nabijena cijena prodaje. Ogroman je potencijal koji stanogradnja u Hrvatskoj ima, ali nažalost, bezobrazan je nedostatak razloga da pokuša išta kvalitetno promijeniti.


Jedno od novijih luksuznih zdanja u Zagrebu je Park Kneževa. Novosagrađeni projekt studija 3LHD u unutrašnjosti gradskog bloka stvara luksuzno stanovanje, ali gradu daje ugodni prolaz s parkom, komercijalnim sadržajem i vrtićem. Vrtić je bitan jer simbolizira Pilatovo pranje ruku. Investitori su vjerojatno bili na ovom tragu razmišljanja: “Sagradit ćemo stanove na odličnoj lokaciji, dostupni su samo jednom postotku stanovništva, većina će služiti samo kao investicija i u njima nikad neće biti pravog života, lokali će biti iznajmljeni po isto tako visokoj cijeni, pa će u njima sve biti skupo i elitno te kvart nikad neće zaviriti u njega, već pomodni ljudi koji svoju egzistenciju grade u steriliziranim pretencioznim barovima i brunch restoranima…” Ali barem su nam dali vrtić na mjestu gdje su najvjerojatnije mislili sagraditi još jedan luksuzni sadržaj, no shvatili su da ne bi bilo potražnje za njim. A možda je to i Grad zahtijevao? Nije ni važno. U svakom slučaju, minimum je to koji su mogli napraviti kao uzvrat za uzurpiranje vrijednog gradskog prostora u svrhu jedne lijepe fizičke dionice, spremne za svoju beskonačnu preprodaju i pranje novca.


Iako je priuštivo stanovanje ozbiljan problem u cijelom zapadnom svijetu, i u zadnje vrijeme u Hrvatskoj on ima veću medijsku pažnju nego prije, nije nikad stavljeno u sukob s idejom luksuznog stanovanja. I zašto bi? Realno, iako se oboje bave tematikom stanovanja, uzroci i polazišta, ljudi i institucije – načini rješavanja takvih problema su tema sasvim drugačijih skupina ljudi. Priuštivim stanovanjem se bave civilne službe i udruge s ciljem da ljudima olakšaju život ili zbog realnijeg razloga: da imaju gdje smjestiti radno sposobno stanovništvo.


Luksuznim stanovanjem, kojim se prije bavila aristokracija, sada se bave investitori koji će rado ponuditi taj proizvod povlaštenijem dijelu društva, a u njemu interesa ima. I to je u redu što te želje ima, ljudi žele nešto kupiti, a ne držati novac pod madracem. Svaki čovjek želi podići svoj standard te se počastiti stvarima za koje je marljivo radio u svom životu. Ali ovo što primjećujemo je da u svijetu bez ideala, to konstantno unapređenje svog životnog standarda putem boljih automobila, odjeće, putovanja i stanova ne vodi u sreću. No nije stvar samo u sreći koju čovjek nađe na raznim mjestima, ovisno o njemu samom. Ovdje se radi i o prekomjernom trošenju energije, prostora, materijala i resursa koju ovaj planet neće izdržati, barem ne u ovom stanju na koje smo se mi navikli…


Ima li onda elitno stanovanje ekoloških i socijalnih problema, osim morala i filozofskih pitanja? Iako se na dosadašnjim zagrebačkim primjerima ne mogu iščitati pretjerane negativne posljedice u gradu osim pretencioznih oglasa za stanove u blizini te isto tako pretencioznih lokala i butika, budućnost takvog razvoja možemo vidjeti u svim većim svjetskim, pogotovo europskim gradovima. Gdje god otputujete, vidjet ćete otprilike isti prizor: ušminkani centar za elitu i turiste, lijepo lice s razglednice te getoizirana predgrađa za koja se pitate je li to uopće isti grad. Gentrifikacija je živa i buja. U Zagrebu će biti zgotovljena kad Jelačić Platz postane hotel, a Ilica aleja blještavih izloga i mračnih stanova. Ne želimo da se centar grada pretvara u ekskluzivno elitnu lokaciju. Nema razloga da prodavačica, profesor, urar ili majstor koji rade u centru, ne mogu živjeti u centru. Ako smo previše rezignirani i cinični da mislimo da centar grada može biti mjesto gdje se skromni ljudi susreću na hodniku, pomažu si i ostavljaju vrata otključana, a ne samo špekulativni raj, značka prestiža za one dubokog džepa, to moramo promijeniti vlastitim angažmanom i svjetonazorom. Inače, u Zagrebu postoji 50 tisuća praznih stanova.


Čitatelju se dosad najvjerojatnije nije promijenilo mišljenje od onog s kojim ga je krenuo čitati, ali bih ga sada volio barem malo uzburkati s malo srčanijom završnicom. Luksuzno stanovanje je varka, nešto što nijednom čovjeku ne treba. Farsa marketinga kao i milijun drugih besmislenih stvari, marki, trendova itd. I kada pričamo o luksuzu kao nečijem izboru ili mogućnosti na koju pojedinac ima pravo, savršeno se uklapajući u glavni narativ konzumerističkog društva da to svatko može postići, zaboravljamo na našu ljudskost i dušu. Na ono što nas zapravo čini ljudima! Problem je što ideal života prestaje biti produktivan radnički život za korist društva, već život na visokoj nozi u bogataškim uslovima i svim najnovijim pomagalima da nam život bude što bezbolniji i prilagođeniji formatu Instagram storyja.

Za kraj dijelimo nekoliko citata iz Telegramovog intervjua s psihologom Milanom Košutom, objavljenog 7. siječnja 2024. koji na jednoj humanoj i znanstvenoj bazi objašnjava zašto je sve luksuzno nepotrebno i shodno tome, nemoralno:

Problem je, misli dr. Košuta, u kapitalizmu koji je pojedince stavio u međusoban sukob, u nemilosrdnu borbu za resurse i novac. “Kapitalizam i cijela bitka za tržište i profit u suštini se svode na to da vlasnik kompanije kupi što veću jahtu i dođe do što skuplje kurtizane. Doduše, poneki ima potrebu na aukciji doći do Cézannea za stotinjak milijuna dolara, ali ne zato da uživa u njemu—uživanje u lijepim slikama je praktički besplatno tako da se posjećuju galerije—već zato da se zna da ga posjeduje, ili da zaradi na njemu za neko vrijeme.

Takav sistem ima jako visoku cijenu, jer izaziva opći strah i tjeskobu. “Svi se tresu u strahu hoće li vlasnik ostvariti svoje ambicije, i top menadžeri i radnici i sindikati i političke stranke. Svi ovise o njemu. Svi smo zapravo obični najamni radnici i nervoza je stalno prisutna. Živčani smo svi redom jer moramo ispuniti bolesne ambicije i želje. Nije više smisao da se pristojno živi, teži se financijskoj perverziji. Pristali smo na visoki konzumerizam, međutim, na kraju dana ne možete leći istovremeno u dva kreveta, ne možete pojesti tri odreska.

Dr. Košuta misli da nas nagrizaju rastrošnost, sebičnost, opsjednutost fizičkim i ignoriranje duhovnog. “Posljedica svega toga je vječito nezadovoljstvo. Ljudi imaju problem izaći na kraj s vlastitom prazninom. Nedostatak sadržaja, ili nemogućnost da čovjek u sebi pronađe sadržaj, jedan je o vodećih problema danas.” Ne slaže se s primjedbom da je hrvatsko društvo zdravo zbog snažnih obiteljskih i društvenih veza. “Mislim da će u budućnosti usamljenost biti sve jača, a društvena povezanost sve manje izražena. Ostat će sjećanje na vremena kad se vrata nisu zaključavala, kad su susjedi jedni drugima nosili kolače, ulazilo se bez kucanja, a susjedstva funkcionirala. Još će se neko vrijeme pričati o tim vremenima i pojavit će se zaborav.


Marko Blažević


Temat “Političnost prostora: istraživanje međuodnosa strategije i materijalne stvarnosti” sastoji se od sedam autorskih tekstova koji su nastali u suradnji Mreže Antifašistkinja Zagreba i arhitektonskog društva Tristotrojka. Tristotrojku čine redakcije iz Sarajeva, Beograda i Zagreba, a tekstovima istražuju područja arhitekture, dizajna, umjetnosti, tehnologije i kulture.



Tekstovi

Gdje je nestalo priuštivo stanovanje?”, “Koraci prema priuštivom stanovanju“, “Luksuzno stanovanje je varka“, “Vodič kroz tržište nekretnina za zoomere“, “Želimo li biti junaci Pavlove ulice?“, “Tok misli o potoku i koječemu“, “Puži, Slobodo, ne treba da letiš


Objavu teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2023. godinu


Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close