TEKST

Gdje je nestalo priuštivo stanovanje?

Uzroci stambene krize u Zagrebu su međusobno povezani, stvarajući složenu mrežu izazova koja zahtijeva sveobuhvatan pristup. Razumijevanje ovih uzroka ključno je za razvoj učinkovitih rješenja. Suradnja vlade, privatnog sektora i neprofitnih organizacija je nužna za uspjeh

Jedan od glavnih uzroka stambene krize u Zagrebu je sve veća potražnja za stanovima zbog brze urbanizacije i rasta stanovništva u gradovima. Iako ukupna populacija Hrvatske opada, broj ljudi koji žive u Zagrebu raste, što rezultira većom potražnjom za stanovima. Kao najveće urbano i gospodarsko središte Hrvatske, glavni grad privlači ljude iz cijele zemlje u potrazi za poslom i boljim životnim uvjetima. Ovaj priljev ljudi stvara golem pritisak na gradsko stambeno tržište i značajno doprinosi stambenoj krizi u kojoj ponuda stanova teško drži korak s rastućom potražnjom.

Rješavanje stambenog pitanja postaje sapunica koja traje desetljećima sa sve dužim i težim epizodama koje sve veći broj stanovnika Zagreba ne može pratiti. Broj sezona je veći nego što je ljudima preostalo godina pa mnogi čak ni ne počinju gledati tu tragikomediju. Zašto nam je kupovina stana postala najdramatičnija urbana sapunica? Ovaj članak istražuje neke od glavnih uzroka trenutne stambene krize u Zagrebu kako bismo bolje razumjeli složenost problema i utjecali na implementaciju rješenja koja mogu značajno unaprijediti kvalitetu života većine stanovništva.

Ograničena ponuda priuštivih stanova ključni je čimbenik koji pridonosi stambenoj krizi u Zagrebu. Uzroci nedostatka priuštivog stanovanja su višestruki, stalno poskupljenje materijala i troškova izgradnje, što potiče maksimiziranje profita izgradnjom nepriuštivog stanovanja kojeg  ne nedostaje. Povećanje udjela kratkoročnog najma prati razvoj turizma u glavnom gradu posljednjih godina. Međutim, katastrofalne politike socijalnog stanovanja jedan su od najbitnijih uzroka ovog problema.

Politike socijalnog stanovanja razvile su se tijekom 20. stoljeća, a pojedine su zemlje usvojile različite pristupe. U slučaju Hrvatske, socijalistička stambena politika iz razdoblja Jugoslavije osigurala je značajan broj pristupačnih stambenih jedinica. Privatizacija javnog stanovanja u Zagrebu značajno je utjecala na dostupnost i priuštivost stanovanja. Nakon tranzicije Hrvatske na tržišno gospodarstvo 1990-ih, mnoge su nekretnine u javnom vlasništvu bile privatizirane, a stanarima je dana prilika da otkupe stanove po znatno sniženim cijenama. Iako je ova politika povećala stope vlasništva nad nekretninama, također je dovela do oštrog smanjenja broja priuštivih nekretnina za iznajmljivanje.

Nedovoljnost socijalnog stanovanja u Zagrebu ima nekoliko posljedica. Prvo, stvara povećani pritisak na privatno tržište iznajmljivanja, s obzirom da su pojedinci i obitelji koji bi ispunjavali uvjete za socijalno stanovanje prisiljeni natjecati se za ograničeno privatno iznajmljivanje nekretnina. Ova konkurencija podiže cijene najma, čineći stanove sve nedostupnijim za stanovnike s niskim i srednjim prihodima. Drugo, nedostatak socijalnog stanovanja ostavlja ranjivo stanovništvo, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom i obitelji s niskim prihodima bez pristupačnih stambenih opcija. Bez adekvatne politike socijalnog stanovanja, te su osobe izložene većem riziku od beskućništva, socijalne isključenosti i siromaštva.

Privatni sektor ima presudnu ulogu na tržištu stanova u Zagrebu jer je većina stambenih jedinica u privatnom vlasništvu. Bez dovoljno poticaja za ulaganje u priuštive stanove, privatni sektor ne zadovoljava stambene potrebe stanovnika s niskim i srednjim primanjima. Privatni poduzetnici često se usredotočuju na maksimiziranje profita, što može rezultirati preferiranjem vrhunskih, luksuznih nekretnina umjesto pristupačnih stambenih opcija, o čemu smo također pisali u ovom tematu.

Uzroci stambene krize u Zagrebu su međusobno povezani, stvarajući složenu mrežu izazova koja zahtijeva sveobuhvatan pristup. Razumijevanje ovih uzroka ključno je za razvoj učinkovitih rješenja. Suradnja vlade, privatnog sektora i neprofitnih organizacija je nužna za uspjeh. Proaktivni pristup, poput širenja ponude pristupačnog stanovanja, ažuriranja politika urbanističkog planiranja te preispitivanja uloge privatizacije na tržištu stanova, može transformirati Zagreb u inkluzivno i održivo urbano okruženje za svoje stanovnike.

Filip Matijević

Temat “Političnost prostora: istraživanje međuodnosa strategije i materijalne stvarnosti” sastoji se od sedam autorskih tekstova koji su nastali u suradnji Mreže Antifašistkinja Zagreba i arhitektonskog društva Tristotrojka. Tristotrojku čine redakcije iz Sarajeva, Beograda i Zagreba, a tekstovima istražuju područja arhitekture, dizajna, umjetnosti, tehnologije i kulture.

Tekstovi

“Gdje je nestalo priuštivo stanovanje?”, “Koraci prema priuštivom stanovanju“, “Luksuzno stanovanje je varka“, “Vodič kroz tržište nekretnina za zoomere“, “Želimo li biti junaci Pavlove ulice?“, “Tok misli o potoku i koječemu“, “Puži, Slobodo, ne treba da letiš“

Objavu teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2023. godinu