TEKST

Tok misli o potoku i koječemu

Na potoku Črnomerec u Zagrebu, kroz prva dva vikenda u ožujku, održat će se pop-up projekt pod imenom TOK koji organizira grupa mladih arhitekata iz udruge Tristotrojka, u partnerstvu s Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca. Središnja ideja ovog projekta je pitanje: što možemo učiniti sada, za prostor i zajednicu? Veliki dio programa odlučili smo posvetiti toj tematici. Od početka nam je bilo važno da se građani zajedno s nama educiraju o tome kako mogu sudjelovati u planiranju vlastitog grada i barem malo rasvijetliti sve te dugotrajne procese prostornog planiranja koji se inače odvijaju iza zatvorenih vrata institucija i gradskih ureda

Pisati o nečemu što se još nije dogodilo pomalo je kao započinjati utrku prije pucnja za start. O projektima se obično piše i razgovara nakon što se stvar već odvila, po mogućnosti s nekim odmakom vremena dovoljnim da se prašina slegne, glave razbistre i zaključci formiraju. Sigurno je iznimno važno i zapravo neophodno retrospektivno pisati o projektima što smo uostalom i primorani učiniti makar u obliku popunjavanja obrasca završnog izvještaja. Ruku na srce, nekada je to i jedina prilika za samoevaluaciju s obzirom da smo po završetku jedne stvari obično već duboko u raljama iduće nove ideje. Staviti nešto na papir o nečemu što je bilo pa prošlo nažalost nije sasvim prioritet. (Samo meni?) No rijetko kada, zapravo, imamo priliku stati usred pripreme projekta i pokušati sročiti koju smislenu van objava za medije i postova na društvenim mrežama o tome što mi tu sad zapravo radimo. Štoviše, u vrtlogu organizacijske panike to često nije ni moguće. Međutim, nije na odmet ponoviti i podsjetiti sebe zašto se ulazi u neke projekte i zašto je važno boriti se za neke stvari koje smatramo bitnima.

Pa počnimo od činjenica. Vrlo brzo na potoku Črnomerec u Zaprešićkoj ulici u Zagrebu održat će se pop-up projekt pod imenom TOK koji organiziramo mi – grupa mladih arhitekata iz udruge Tristotrojka, u partnerstvu s Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca.

Događanje će se odviti kroz dva vikenda u ožujku. Prvi vikend (9. i 10.3.) našeg druženja na potoku bit će posvećen naseljavanju prostora te izradi mobilnog drvenog namještaja što će biti provedeno u sklopu radionice DA! festivala. Zainteresirani studenti će uz stručnu pomoć stolara izraditi i oslikati 12 komada takozvanih Potački koje su osmišljene imajući na umu jednostavnost izvedbe i mogućnost korištenja svakog pojedinačnog elementa na više načina: kao klupa, stol, polica ili pano.

Drugi vikend (16.3.) naseljeni prostor ćemo aktivirati kroz jedan dan pun edukativnih i zabavnih aktivnosti za mlađe i starije, tematskom šetnjom uz potok, zvučnom instalacijom, okruglim stolom na temu potoka i upravljanja gradom te na koncu – večernjim druženjem uz glazbu. Tokom programa koristit ćemo naše Potačke, a potom će one biti donirane jednoj od obližnjih škola ili drugih društvenih i kulturnih institucija.

Podsjetnik br. 1: Zašto potok?

Potok Črnomerec jedan je od rijetkih preostalih zagrebačkih potoka čiji je koridor u značajnoj mjeri ostao nenatkriven i koji i dalje zadržava prisutnost u susjedstvima kojima teče. Od samog početka razvoja grada zagrebački su vodeni tokovi imali gotovo presudnu ulogu u oblikovanju urbane slike kakvu poznajemo danas. Rijeka Sava zaslužila je mjesto u našoj kolektivnoj svijesti kao nezamjenjiv dio identiteta grada, no manje je poznato da je grad zapravo nastao na potocima. Dok je rijeka redovno poplavljivala, uz 30-ak medvedničkih potoka nicala su prva naselja te građeni prvi mlinovi i manufakture. Od južnih obronaka Medvednice do Save potoci su činili kapilarnu mrežu nadzemnih i podzemnih vodenih tokova koji su bili dio svakodnevice mnogih Zagrepčana i stanovnika okolnih područja.

Razvoj industrije u 19. stoljeću doveo je do ubrzanog širenja grada i to primarno kroz izgradnju industrijskih postrojenja uz željezničku trasu na rubovima grada. S time je došla i nova mašinerija koja ja smanjila ekonomski značaj potoka i brojnih mlinova na njima. Negdje po putu promijenila se percepcija medvedničkih potoka među građanima, pa i gradskim planerima. Potoci više nisu bili sastavni dio svakodnevnog života većine građana i umjesto toga su prvenstveno predstavljali higijenski problem i poplavnu prijetnju koju je trebalo iskorijeniti iz gradskog tkiva. U tom procesu uklanjanja otvorenih tokova iz centra grada i nizinske periferije, koji traje od kraja 19. stoljeća do danas, mnogi su potoci preusmjeravani i/ili zatvoreni te postali dijelom gradskog sustava odvodnje kako bi se grad mogao neometano širiti.

Danas samo manji dio potoka još uvijek teče otvorenim tokom i još manji dio njih se održava kao javni prostor. Čak i ako su uspjeli većim dijelom ostati nenatrkiveni, poput potoka Črnomerec, u najčešćem slučaju su neuređeni, korišteni kao odlagališta otpada ili ograđeni unutar privatnih površina.

Trend zatvaranja potoka u Zagrebu tek je djelomično prekinut 1986. kada se po prvi put u prostornom planu grada prepoznaje potreba čuvanja otvorenih korita potoka kao “zanimljivih elemenata pejsaža u gradskim prostorima” (Faber, Prelogović, 2023.). Međutim, u kartografskom prikazu GUP-a te godine na trasi potoka Črnomerec predviđena je izgradnja nove višetračne prometnice u smjeru sjever-jug, a to se održava i u aktualnom GUP-u. Sporost u provođenju i generalno zanemarivanje planova, inače bolna točka našeg sustava, u ovom slučaju znači da potok još uvijek nije zatvoren prometnicom, ali je isto tako onemogućeno bilo kakvo privremeno uređenje prostora uz potok kao potencijalno vrlo zanimljiv i vrijedan zeleni javni prostor. Ostatak svijeta, očekivanih tri koraka ispred nas, već neko vrijeme naginje afirmaciji postojeće i stvaranju nove zelene infrastrukture. Sve češće osmišljavaju se i provode projekti otvaranja prethodno zatvorenih vodenih koridora (tzv. daylighting).

Vrlo brzo čeka nas donošenje novih izmjena Generalnog urbanističkog plana Zagreba što otvara priliku – i potrebu – za ponovno tematiziranje ne samo zaštite potoka već i drugih zelenih javnih površina u gradu.

Podsjetnik br. 2: Zašto zajednica?

Površina uz potok Črnomerec u Zaprešićkoj ulici nedavno je djelomično uređena projektom gradske tvrtke Zrinjevac d.o.o. Postavljeno je nekoliko novih klupa, stolova, žardinjera i drugih elemenata, no ostatak prostora, sam koridor i šetnjica uz njega, i dalje su u vrlo zapuštenom stanju. Trenutno se taj potez uz potok više koristi kao mjesto prolaza od jedne točke do druge, a manje kao mjesto zadržavanja. Osim mačaka koje su tu našle svoj dom i o kojima brine grupa posvećenih lokalaca, tu i tamo na klupama se mogu zateći tinejdžeri za vrijeme odmora od nastave iz obližnjih škola.

Stanovnici kvarta generalno su svjesni vrijednosti prostora jer to je ujedno i jedna od rijetkih zelenih površina u tom dijelu grada koja pruža prijeko potrebni odušak od asfaltiranog kaosa obližnjeg tramvajskog okretišta i autobusnog stajališta. No da bi građani uistinu osjetili prostor svojim, neće biti dovoljni klasični urbanistički alati.

U početku, kada smo razvijali ideju za Tok, jedno od glavnih pitanja bilo je – što zapravo želimo postići? Želimo li ponuditi cjelovito rješenje za uređenje prostora ili nešto drugo? Ono prvo se vrlo brzo i pokazalo izvan naših realnih mogućnosti dijelom zbog ograničenja prostornog plana koji onemogućava bilo kakve fiksne elemente i dugotrajnije oblike uređenja, i dijelom zbog toga što nadležnost nad vodenim tokovima nije gradska već ona Hrvatskih voda, što dodatno komplicira procedure. No već i tada smo, zapravo, osjećali da ne želimo tek “urediti” prostor već nam se puno važnijom činila potreba za ojačavanjem zajednice koja će taj prostor koristiti i učiniti svojim.

Zaključili smo da u prostor, umjesto donošenja stvari, želimo dovesti ljude. Tok je zato pop-up projekt: napola privremena urbana intervencija, napola festival ili, u najmanju ruku, kvartovsko druženje.

Podsjetnik br. 3: Zašto grad?

Prometnica na potoku Črnomerec vrlo vjerojatno se još u dogledno vrijeme neće ostvariti. Da bi to bilo moguće, najprije bi bilo potrebno riješiti imovinsko-pravne odnose, osigurati financije, napraviti projekt i uspostaviti proceduralne alate za provedbu što podrazumijeva dugotrajan proces od barem nekoliko godina. To je frustrirajuća, ali neizbježna istina svih projekata, boljih i lošijih, koji pripadaju onom top-down strategijskom planiranju grada i jedan je od razloga zašto se potok Črnomerec već nekoliko desetljeća nalazi u urbanističkom Iimbu između donošenja plana i njegove provedbe. No upravo u tom međuprostoru postoji potencijal za istraživanje mogućnosti prostora kroz različita privremena rješenja koja onda imaju i potencijal za uključivanje građana u donošenje odluka o prostoru u kojem žive.

Središnja ideja pop-up projekta, kao što je Tok, zapravo je pitanje: što možemo učiniti sada, za prostor i zajednicu, u ovom trenutku? Upravo zato veliki dio programa odlučili smo posvetiti toj tematici. Od početka nam je bilo važno da se građani zajedno s nama educiraju o tome kako mogu sudjelovati u planiranju vlastitog grada i barem malo rasvjetliti sve te dugotrajne procese prostornog planiranja koji se inače odvijaju iza zatvorenih vrata institucija i gradskih ureda.

U niskom startu

U trenutku pisanja ovog teksta ostalo je dva tjedna do početka događanja i prevladavajuća misao jest: organizirati nešto u javnom prostoru nije sasvim lako, posebno kada taj prostor nije potpuno uređen, a ograničeni smo budžetom. Velik dio dosadašnjih napora utrošen je na rješavanje infrastrukturnih i logističkih pitanja. Između rješavanja privremenog priključka za struju, traženja rješenja Gradskog ureda za održavanje programa na javnoj površini, organiziranja prikupljanja i odvoza otpada, čiščenja, mjerenja buke, toaleta, redara, transporta od-do i privremenog skladištenja Potački, podmirivanja razno raznih pristojbi, budžetiranja i rebudžetiranja zbog novih neočekivanih stavki, i još mnogo toga, trebalo je razmišljati i o programu, o tome što želimo postići i kako najbolje uključiti zajednicu u čitav program.

Na koncu, zajednica je od samog početka bila prioritet i razlog zašto smo odlučili provesti projekt. Pravi zaključak namjerno izostavljam jer taj će tek uslijediti na kraju toka, a do tada – vidimo se na potoku!

Organizacijski tim Tok:

Ana Komadina
Mihaela Sladović
Vili Rakita
Andrea Stanić

Izvor:

Marko Faber, Vedran Prelogović, Medvednički potoci u prostornom planiranju Zagreba, Hrvatski geografski glasnik 85/1, 65−98 (2023.)

Andrea Stanić

Temat “Političnost prostora: istraživanje međuodnosa strategije i materijalne stvarnosti” sastoji se od sedam autorskih tekstova koji su nastali u suradnji Mreže Antifašistkinja Zagreba i arhitektonskog društva Tristotrojka. Tristotrojku čine redakcije iz Sarajeva, Beograda i Zagreba, a tekstovima istražuju područja arhitekture, dizajna, umjetnosti, tehnologije i kulture.

Tekstovi

“Gdje je nestalo priuštivo stanovanje?”, “Koraci prema priuštivom stanovanju“, “Luksuzno stanovanje je varka“, “Vodič kroz tržište nekretnina za zoomere“, “Želimo li biti junaci Pavlove ulice?“, “Tok misli o potoku i koječemu“, “Puži, Slobodo, ne treba da letiš“

Objavu teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2023. godinu